Potres. Potres danas u neka doba. Ne usudim se pogledati koliko je sati bilo kad je poruka upala u inbox. Mrtvac se oglasio. Ničim bitnim. Ničim suvislim. Ničim razložnim. Jednostavno je poruka upala u inbox, a ja sam zurila u ime pošiljatelja. Onda mi je bilo muka. Onda mi je bilo hladno. Prošla me jeza. I nastavila me prolaziti satima nakon toga. Opet, ništa bitno, ništa suvislo ili potrebno. Ništa što bi na bilo koji način moglo popraviti moja oštećenja na hard discu ili na procesoru. Strujni je udar napravio nepopravljivu štetu i to je datost. Od toga ne bježim niti mogu. Ali mi nije trebao dodatni izboj. JEBEM TI SVE OD DO.
Mrtvac koji me mailom prije godinu minus par dana obavijestio da se želi razvesti. Mrtvac koji mi je složio priču da sam ja kriva za razvod, ali mi on ne zamjera. Mrtvac čiji su kosturi počeli ispadati iz ormara istog trenutka i nisu prestala ispadati mjesecima nakon. Mailovi koji su od nepoznatih pošiljatelja stizali danima s detaljnim opisima njegovih slobodarskih aktivnosti koje su počele duuuugo prije. Opisi od kojih sam povraćala i zbog kojih nisam spavala mjesecima. Ali on meni ništa ne zamjera. Mrtvac. Plijesan. Bakterija koja se hrani sluzi koja nastaje truljenjem.
Čekanje nalaza. Samo se sjetim čekanja nalaza na zaraznom. Ravnodušnog čekanja poziva da su mi nalazi gotovi. Sjetim se koliko mi nije bilo stalo. Odvratne prostorije u kojoj sam čekala da mi uzmu još jedan u nizu uzoraka krvi. I koliko mi je bilo svejedno kakva će biti presuda. Jer više ništa nije bilo važno. I hodanje. Hodanje mjesecima samo da bih zavela prividan red u misli i pokrete. Presložiti svaku jebenu misao nekoliko puta samo da bih preživjela. Nejedenje, nespavanje, nepričanje, neživljenje, nepostojanje, nesmijanje, nepsovanje, nedruženje, NE svemu i posvuda. JEBEM TI SVE OD DO.
Jednog lijepog dana u dalekoj ili manje dalekoj budućnosti kad se svega ovog budem sjećala samo kao lošeg sna, smijat ću se grohotom zbog spoznaje kako sam jednom davno, davno, u nekom gradiću prekrivenim injem i sivilom, povjerovala u bajku o čovjeku koji govori ono što misli i misli ono što govori, čovjeku koji me vidi kakva jesam i voli upravo takvu, čovjeku koji me nikada ne bi povrijedio. Dok taj dan ne dođe mogu samo napisati: JEBEM TI SVE OD DO.
Post je objavljen 24.11.2011. u 18:11 sati.