Bijasmo danas opet u bolnici. Vozila Milumajku jer doktori rekli da ne smije se ona previše vozati sama, pa onda kad treba ići u Pulu, onda je ja vozam. Pa onda ona samouvjereno naređuje mi da skrenem levo kad misli na desno, i obrnuto. Sreća da se voli izražavati rukama, inače je ne bih nikad pohvatala na što misli dok govori.
Osim toga, još mi je malo čudno to, kad izađem van, vani nema magle, vani sija sunce, i vani nema one drobilice koja mi prvo stisne pluća, zgrabi za vrat, onda zgromi nos, onda izvlači iz očiju kockice leda i čini obraze toliko tvrdim da mi ne daju izgovoriti neke obične rečenice, čak i kada to jako želim. Ovdje vani, na moru, jednostavno, moguće je normalno hodati, disati i govoriti, i u malo toplijoj jakni čak se i oznojiti.
No, s druge strane, na moru nije pametno sjediti u zatvorenom, jer morski ljudi još uvijek nisu naučili da, kuće se ne griju same od sebe, ili tako da sam sebi govoriš kako kuća je topla sama od sebe, zidovi su topli sami od sebe, a i susjedi griju pomalo.
Tu, opet, sreća da Milamajka rasna kontinentalka i da ne preza upaliti grijanje čak i dok vani sija sunce. Da se kojim slučajem, oca pita, grijanje ne bi trebalo ni postojati, jer to nije zdravo. Zdravo je samo kad je vani isto kao i unutra, jer inače se razmožavaju bakterije, virusi i ostale boleštine.
Ipak, ne grije se jutrom odmah, nego poslije ručka kad se prozrači, pa onda tek.
Pa se ti tuširaj ujutro.
Pa zabrazdih.
Bitno je da doktori rekli su da je Milamajka skoro pa super sve pet, iako jedni kažu da jedno može, a drugi da to isto ni u ludilu, svi se slažu da super da je dobre volje i da je mršava, jer to onda znači da je pozitivna i disciplinirana i da oni ne moraju brinuti.
Nek se brine ona sama.
I osim toga, popričali smo o onome što oni žele poslije svega, onome što te skroz zatekne kad padne iz vedra neba, a o tome nitko ništa ne zna, jer o tome se ne voli pričati, i zato skoro uvijek i pada iz vedra neba...
Pa smo se dogovorile da ćemo ih oboje zapaliti i onda držati u dnevnom boravku, tako da se možemo družiti i kasnije.
A isto tako se je i Mužjak dogovorio sa svojima.
Što bi značilo da postoji lijepa šansa da ćemo običan dnevni boravak pretvoriti u baš dirljivo obiteljsko okupljalište jednom... nas dvoje i četiri urne...
Laknulo mi je ipak da sam i tu stavku "riješila"...
Postajem Praktična Žena.
Post je objavljen 24.11.2011. u 17:14 sati.