Krčma kod Tri guze zatvorila je vrata oko ponoći. Žudio sam još jedno piće, a njega sam u ovom šugavom gradu mogao dobiti jedino još u diskoteci Mulder&Scully. Gnušao sam se tog mjesta, ipak sam ja bio starija, grubo otesana verzija muškarca, no žeđ je bila prejaka. Pregrizoh govno te požurih u ulicu Gorum.
Spustio sam se stubama u podrumske prostorije i probio kroz gomilu raspojanih šupaka do šanka.
- Pivo – rekoh nakinđerunom konobaru nalik na čudnovatog kljunaša.
Mladić je bio brz, no ja sam bio brži. Nije ni trepnuo, a ja zapovjedih - Još jedno!
Muzika je bila grozna, običn repetativni davež iz vešmašine. Brzo sam dovršio i drugo piće. Nakon trećeg počeo sam se osjećati više-manje udobno u vlastitoj koži.
- Haj – obratio mi se tanušni glasić sa desne strane.
Skrenuh pogled i u kadar mi uniđe oniža plavuša velikih sisa.
- Zašto ćubiš sam za šankom – zacvrkuta.
- Sam? Nisam sam. Imam pivkana.
Nasmiješila se.
- Dođi, idemo čagati.
- Ja ne čagam, čak niti sa zvijezdama.
- Zakaj ne?
- Zato kaj sam davno odčagal svoje.
- Joj daj ne kenjaj... idemo...
- Ne, stvarno ne.
Promotrila me ispitivačkim pogledom.
- Imaš bradu.
- Bogami imam.
- Nitko ovdje nema bradu. Da nisi Srbin?
- Ne bih rekao.
- Svejedno, dobro ti stoji.
- Tko je lijep sve mu dobro stoji - zaključih.
- Koliko godina imaš?
- Vjerojatno previše.
- Ne stvarno.
- Pogađaj.
- 31?
- Imam Isusove godine i ovdje pohranjeno svo znanje svijeta.
Kucnuo sam kažiprstom po ćelenci. Bila je to bezočna laž. Mislim godine, imao sam ih znatno više. Iz mene je progovarao alkohol.
- Svo znanje svijeta?
- Jebi me ako ne.
- Dobro, a što to znaš?
- Sve.
- Na primjer?
- Na primjer znam da je Poljski parlament 2004. ozbiljno razmatrao da Isusa Krista proglasi kraljem Poljske. Da je Nijazov, vođa svih Turkmena proglasio operu i balet nepotrebnim pa ih potom ukinuo. Isti je zabranio pjevanje na playback, preimenovao siječanj po sebi, a travanj po vlastitoj majci. Znam da je Pol Pot odgovoran za smrt milijun i pol ljudi. Da je Staljin ustvrdio: pojedinačna smrt je tragedija, milijun mrtvih to je već statistika. Da je milijun sekundi jednako 11 dana, 13 sati, 46 minuta i 40 sekundi. Da su svinje najinteligentnije domaće životinje...
- Dobro - prekinu me ona nervozno pa se privinu do mog uha i izmijenjenim maznim glasom konspirativno nadoda - al' ne znaš ništa o meni.
- Znam ponešto - rekoh nonšalantno.
- Kako to misliš – upita.
- Pa tako, imaš dvije maternice, tzv. uterus didelphys kao i tvoja majka koja čini onih trideset posto žena što su istovremeno nosile u obje: tebe je nosila u lijevoj, a jednojajčane blizance u desnoj maternici. Zoveš se Izabela, osamnaest ti je godina i na prvoj si godini prava - gađao sam nausmice.
- Nema šanse da to znaš – usklikne ona zinuvši u čudu.
- Rekao sam ti - zasjah pobjedonosno. - A sada pitanje za milijun dolara: tko je napisao Hoćeš li molim te, ušutjeti, molim te?
- Nemam blage.
- Carver. Ray Carver. I hoćeš li onda?
- Što?
- Začepiti, molim te.
Ošinula me bijesnim pogledom, prosiktala pederu i nestala u gužvari.
Ja ispih čašu do kraja.
- Ej, medeni, još jednog pivkana - doviknuh čudnovatom kljunašu.
Učinilo mi se da mu se sviđam.
Post je objavljen 24.11.2011. u 12:21 sati.