U meni crni oblaci bubre,
u meni kiše se slijevaju,
a krhotine moje duše hodaju po lokvama
poderanih potplata.
U meni vatra bukti,
vatra što ne zna čiju staju spaliti, pa pali redom,
a staklene beživotne pikule, što tvore oblik srca
bivaju razbacane u travi, nestašnom dječjom igrom.
U meni vrsni glumci nastupaju,
što šarmom obmanjuju, jer nemaju talenta,
a moje tijelo je pozornica neumjesnoj publici,
pokvarenog osmijeha, a ruku punih moći.
U meni danas ne želim biti,
u meni se sutra ne želim probuditi,
niti k noći leći.
U meni sve počinje, i završava,
u meni je početak i kraj.
U meni je farsa, ja ne živim sebe.
U meni sam zarobljena.
Post je objavljen 23.11.2011. u 15:11 sati.