Kada se spominju nove i drugačije metode, to ne znači da je potrebno za svaki pokus ili test na životinjama izmišljati neku nadomjesnu metodu. To znači da je potrebno posve promjeniti perspektivu o onom što nam životinje mogu ponuditi pokusima na njima, a to su najčešće jako zanimljivi, ali posve beskorisni podaci koji nas vraćaju na početak znanja i istraživanja o ljudima.
Imati novu perspektivu znači gledati izvan okvira onog što se može sa životinjama i usredotočiti se na ono što već postoji oko nas, i razvija se te će biti u praksi ubuduće, a što se ne čini na prvi dojam kao alternativa pokusima i testovima na životinjama.
Već dugo koristimo računala, a ono što nam takav pristup nudi ponekad uopće ne izgleda kao nadomjesna metoda, ali zapravo jest. Možemo zamisliti kako pratimo eksprimiranje različitih mutiranih gena na nizu sojeva štakora ili miševa i onda razmišljamo što bi se moglo desiti kod ljudi s takvim ili sličnim mutacijama. Ako se zamislimo nad ovim člankom, onda smo prepušteni beskrajnom maštanju.
Ili možemo umjesto toga raditi na razvoju preciznih metoda poput ove, a koja nam govori o pojedincima, bolesnicima, sasvim dovoljno da razmotrimo, barem u osnovi, kako da pristupimo prevenciji te njihovom liječenju.
Koji put je učinkovitiji?
Post je objavljen 23.11.2011. u 15:07 sati.