Na stranici futsal kluba Uspinjača Zagreb naišli smo na jedan zanimljiv članak koji govori o brazilskom futsalu i zašto je Brazil tako talentirana sportska nacija. Ono što se već odavno zna, ali neki jednostavno to ne žele priznati, je da najbolji brazilski nogometaši ne dolaze s plaža, nego sa futsal terena ! Pele, Zico, Juninho Pernambucano, Robinho, Ronaldo i Ronaldinho samo su neki od brojnih vrhunskih nogometaša koji su prije nogometa igrali futsal sa loptom ''četvorkom''. Članak je zanimljiv te ga se isplati pročitati.
www.uspinjaca-futsal.com
Kao i svi nogometni fanovi diljem svijeta, nogometni trener Simon Clifford bio je fasciniran prirodnim talentom i nadnaravnim sposobnostima brazilskih nogometaša. Toliko ga je zanimao način na koji svoje sposobnosti usavršavaju Brazilci da se odlučio otputovati u Brazil kako bi pobliže to istražio. To je bila izuzetno neobično ambiciozna inicijativa imajući u vidu da je Simon kompletno nogometno znanje i iskustvo stekao u Katoličkoj osnovnoj školi u engleskom gradu Leedsu koji je daleko od nekog nogometnog centra. Ali Simon je bio sve samo ne običan, visok, zgodan, zračio je posebnom karizmom, visokog samopouzdanja poput nekog vladara. (U ranim 20tim Clifford je pretrpio tešku ozlijedu prilikom nesretne nogometne nesreće– zadobio je tešku unutarnju povredu zbog čega je ostao bez bubrega– možda je baš to razlog što svemu u životu pristupa s neumjernim žarom.) U ljeto 1997. godine kada je imao 26 godina Simon je od Sindikata učitelja posudio 8000 $ te se zaputio u daleki Brazil s ruksakom, video kamerom i bilježnicom ispunjenom brojevima koje je dobio od brazilskih igrača s kojima se dotad sretao.Kada je napokon stigao Simon je većinu vremena provodio na području Sao Paola, spavajući u opustošenim prenoćištima noću i bilježeći viđeno danju. Promatrajući nogomet u Brazilu zamjetio je mnogo stvari koje je i očekivao, poput nogometne strasti, tradicije, dobro organiziranih nogometnih centara i višesatnih treninga. (Mladi brazilski igrači tjedno u nogometnom centru provedu po 20tak sati što je mnogo više od 5h koliko tjedno njihovi vršnjaci u Engleskoj provedu na istom mjestu.) Isto tako je vidio i ogromno siromaštvo koje vlada brazilskim Favelama i očaj u očima tih mladih igrača koji tamo žive.
Međutim osim svega što je očekivao Clifford je naišao i na jednu vrlo čudnu igru. Sličila je nogometu, ali nekom umanjenom i uljepšanom. Lopta je bila manja od uobičajene, ali i dvostruka teža tako da je vrlo malo odskakala od površine. Brazilci je nisu igrali na velikom travnatom igralištu nego na igralištu veličine košarkaškog koji je bio prekriven betonom, drvenim podom ili zemljom. Momčadi koje su igrale igru nisu brojale uobičajenih 11 igrača nego njih tek 5. Svojim ritmom i blistavom brzinom igra je više podsjećala na košarku ili hokej nego na nogomet. Sastojala se od iznimno puno brzih, točnih dodavanja i neprekidne akcije. Brazilci su je nazivali futebol de salao, što bi u doslovnom prijevodu s portugalskog jezika značilo nogomet u sobi. Internacionalni i opće prihvaćeni naziv te igre je Futsal.
U tom trenutku Cliffordu je bilo jasno da su u toj igri stvorene iznimne sposobnosti brazilskih nogometaša i da je pronašao kariku koja je nedostajala kako bi se shvatio misterij iznimne nadarenosti Brazilaca.
Futsal je stvoren jednog kišnog dana 1930. Godine na treningu jedne urugvajske momčadi. Brazilci su ubrzo uvidjeli ljepotu i atraktivnost futsala te su ga preuzeli i 1936. godine napisali prva pravila. Od tog trenutka futsal se počeo širiti poput virusa, posebno u velikim brazilskim gradovima te je ubrzo dobio posebno mjesto u brazilskoj sportskoj kulturi. I druge zemlje su započele igrati futsal, no Brazilci su bili posebno opsjednuti njime. Jedan od razloga je možda bio i taj da se futsal može igrati bilo gdje (velika prednost u zemljama koje ne obiluju travnatim površinama). Futsal je rastao i ulazio u srca brazilske djece poput košarke koja opsjeda mlade Amerikance od malih nogu. Brazil je u potpunosti dominirao svjetskim futsalom osvojivši čak 35 od 38 internacionalnih natjecanja. Ta brojka je dodatno isticala vrijeme, strast i energiju koju su Brazilci ulagali u futsal. Brazilac Alex Bellos koji je ujedno i autor knjige Futebol: Soccer, the Brazilian Way je jednom prilikom izjavio kako futsal smatra inkubatorom brazilske nogometne duše.
Taj inkubator FUTSAL urezan je u biografije svih proslavljenih brazilskih nogometaša. Od legendarnog Pelea pa sve do danas svaki veliki brazilski igrač je igrao futsal, prvo u kvartu, a kasnije u brazilskim nogometnim akademijama gdje igrači od 7 do 12 godine 3 dana u tjednu treniraju i igraju isključivo futsal. Sjajni izvođač slobodnih udaraca Juninho (Lyon) jednom je izjavio kako do 14 godine nikad nije igrao s velikom (broj 5) loptom na travnatom igralištu. Do 12 godine brazilski virtuoz Robinho čak je pola tjedna provodio trenirajući i igrajući futsal.
Kao što vinar ima moć da prepozna određenu berbu grožđa tako dr. Emilio Miranda, profesor nogometa na Sveučilištu u Sao Paolu uočava obrise futsala u poznatim brazilskim nogometnih trikovima. Poznati Elastico kojeg je proslavio Ronaldinho i udarac špicom pomoću kojeg je Ronaldo zabio gol u finalu SP 2002. potječu s futsal terena. Isto tako potezi poznati pod imenima: despero, el barret i vaselina prvi put su izvedeni baš na futsalu. Kada je prof. Mirandi rečeno kako mnogo ljudi u svijetu misli da Brazilci sposobnosti izgrađuju igrajući na plažama on se samo nasmijao. Rekao je kako u Brazil dolaze novinari iz cijelog svijeta, odlaze na plažu, slikaju dečke kako igraju nogomet na pijesku i pišu razne priče, međutim pravi igrači ne dolaze sa plaža, nego s futsal terena.
Jedan od dokaza teorije prof. Mirande je taj da igrajući futsal nogometaš puno češće ima kontakt s loptom nego što je to u velikom nogometu. Čak 6 puta češće prema studiji koju je provelo sveučilište u Liverpoolu. Manja i teže lopta kakva se koristi u futsalu zahtjeva puno preciznije vladanje loptom. Oštra i točna dodavanja su vrlo bitna, a igra je bazirana na uočavanju i pronalaženju slobodnog prostora i brzoj suradnji sa suigračima. Presudno je brzo uočavanje i dobra kontrola lopte, tako da kad igrači kasnije dođu na veliki teren sposobni su na pravi način iskoristiti veliki slobodan prostor koji se oslobađa na velikom igralištu. Gledanje profesionalne nogometne utakmice u društvu dr. Mirande je bilo vrlo interesantno jer je lako prepoznavao na terenu igrače koji su trenirali futsal. Prepoznavao ih je po načinu primanja lopte, nisu brinuli koliko im je blizu protivnički igrač. Dr. Miranda je jednom prilikom rekao kako manjak vremena u kombinaciji s nedostatkom slobodnog prostora donosi veće sposobnosti te da je futsal njihov nacionalni laboratorij improvizacije.
Drugim riječima brazilski se nogomet razlikuje od ostatka svijeta po futsalu koji se može usporediti sa nogometnim trenerom. Futsal ograničava igračeve sposobnosti na mali prostor, te ga prisiljava na greške, njihovo brzo ispravljanje i stalno pronalaženje novih mogućnosti. Naravno futsal nije jedini razlog sjajnog brazilskog nogometa, utjecaj imaju i klima, strast te siromaštvo, ali futsal je poluga pomoću koje iskažu ostale faktore.
Kada je Simon učio futsal, bio je potpuno oduševljen njime te je nakon povratka u Englesku ubrzo prekinuo učiteljski posao kako bi se mogao posvetiti programu koji je organizirao u vlastitoj kući. Riječ je o programu koji je nazvao brazilska škola nogometa,a kroz njega je pokušavao unaprijediti nogometni program namjenjen djeci u osnovnoj i srednjoj školi dodajući u njega elemente sjajnog futsala. Osmislio je seriju treninga baziranih na futsalu tako da su njegovi igrači, koji su većinom dolazili iz osiromašenog dijela Leedsa, počeli imitirati igrače poput Zica, Ronaldinha i Ronalda. Da bi im dodatno približio metode kojima se služio tijekom treninga im je puštao brazilsku glazbu (Samba).
Clifford je pokušavao eksperimentirati kako bi vidio dal je moguće imitirati brazilsku tvornicu vrhunskih igrača u totalno drugom podneblju. Kladio se da će futsalom uspjeti dio brazilske mašte prenijeti na djecu u Leedsu.
Kada su stanovnici Leedsa čuli za Cliffordov plan iznimno su se zainteresirali. Prvi put kada su posvjedočili futsal treningu bili su vrlo skeptični i ismijavali Simonove metode i djecu koja su okolo nabijala malu, tešku loptu učeći atraktivne trikove uz zvuke brazilske glazbe. Ljudi su se smijali, ali Simon je bio u pravu.
4 godine kasnije Cliffordova U14 momčad je pobjedila U14 reprezentacije Škotske i Irske. Jedan od članova njegove škole u Leedsu postigao je veliki uspjeh. Riječ je o braniču Engleske reprezentacije i Manchester Cityja Micahu Richardsu. Cliffordova škola se uskoro otvorila u 10tak zemalja diljem svijeta, a Simon Clifford je najavio kako nove zvijezde tek dolaze.
Post je objavljen 23.11.2011. u 11:20 sati.