I jednog dana niti naše mjesto neće biti naše... Ostat će samo trag prolaznosti, varka nekog vremena... Izgleda da svako vrijeme ima svoj kraj i da svaka životna sezona završava neočekivano. Istrgnuti smo iz sebe, iz naših percepcija, i najzad shvaćamo kakva je moć iluzije koja je isprepletena svuda oko nas. Brutalan pad u realnost, trenutak samospoznaje. Veličina tog trenutka sastoji se u spoznaji da smo konačno došli do one točke gdje možemo graditi ispočetka, ciglu po ciglu, na temeljima svojevrsnog ostatka nas samih... Početak nečeg novoga, nove nade koja klija iz ruševina...
Post je objavljen 23.11.2011. u 10:39 sati.