Marketing
Zaposlena vjeverica
Da maknem prethodni post. Vrijeme je, samo je problem šta ja nemam vremena.
Vjeverica na lužnjaku by Semiramida
Osjećam se kao ova vjeverica, rekla bih da je to Sciurus vulgaris ilitiga obična crvena europska vjeverica, ali nisam u potpunosti sigurna, jer sisavcima se ne bavim, a nemam pojma do kud je sve doprla ona invazivna siva američka (Sciurus carolinensis). No dobro, zabrazdim svaki put, jer sam očito previše istrenirana time da moram biti politički ovaj biološki korektna. Da. 
(Nego, ako netko informiraniji od mene može tog malog glodavca točno determinirat ovako sa slike, neka mi napiše dolje, bila bih zahvalna. Veoma.)
Nego, vjeverica. Kada sam ovu dotičnu promatrala kako se pentra po hrastu lužnjaku (u to sam sigurna, da je bio lužnjak, Quercus robur if anyone cares), krajem mjeseca kolovoza ove godine Gospodnje, nisam niti slutila da ću i ja uskoro, vrlo uskoro biti zaposlena i užurbana kao ona. Fasciniralo me upravo to koliko je to maleno biće bilo užurbano i zaposleno. A još više me fasciniralo kako je bjesomučno bacala žireve, sva sreća da sam bila izvan dosega. 
I kao obično, život to tako lijepo zna urediti i opalit mi šamar, onako zapravo i pokazati mi što je bitno, a što nije. Pokazao mi je naravno, prošli tjedan, kao što je pisalo u prethodnom postu. I da, oporavi se čovjek i Zemlja se i dalje okreće, a obveze pritišću sa svih strana. I zato me nema ovdje (iako vidim Medo, tebe je poprilična inspiracija uhvatila, očito se moramo izmjenjivati :)). A nije da nemam ništa za reći, naravno da imam, ali jednostavno ne stignem.
No, bit će bolje, gužva je kad se fax privodi kraju. I ne, ne žalim se, jer iako je naporno, volim ovako naporno. I zadovoljna sam svojom produktivnošću. I obožavam ovaj osjećaj kada ležim u krevetu, prije nego zaspim, a znam da sam hrpu toga napravila. Neprocjenjivo. Samo sam to htjela reći. Zato me nema. I da maknem onaj post.
Post je objavljen 22.11.2011. u 23:07 sati.