nježno...
me grli tvoja ruka dok se onako namjestim tebi na ramenu...
sigurno...
se osjećam tu...
i dok ti sjedim u zagrljaju, tamo negdje na obali rijeke...
dok voda protječe...
i sve prolazi...
sretno...
jer živim deja vu...
uz dubrovačko vino i absolute beginers na radiu...
baš kao i prije skoro godinu...
iznenađeno...
što sve može biti toliko lijepo...
začuđeno...
jer još uvijek, svaki puta srce zakuca brže kad dolaziš...
odabrano...
jer ne vjerujem da baš svi imaju nešto takvo...
voljeno...
osjećam se voljeno...
eto to...
i moguće je...biti potpuno sretan...
uz prve snjegove...i snene zagrljaje...i neke daleke vožnje...
i svijetla grada...i labudove...i tragove u mulju...i šetnje oko jezera...
i vožnje biciklima...i ležanje u mokroj travi...i zvijezde...
i ne sumnjam više...da neće biti još puno tih nestvarno lijepih dana....
Post je objavljen 22.11.2011. u 00:19 sati.