Marketing
Čujete li?
U vrijeme kada je telegraf bio najbrži i najrasprostranjeniji način komuniciranja na daljinu, neki je mladić, poznavatelj Morzeovih znakova, tražio posao kao telegrafski operator. U novinama je pročitao oglas jedne telekomunikacijske tvrtke i odmah se odazvao.
Kada je stigao na adresu iz oglasa zaključio je da nije prvi došao na natječaj. Ušao je u veliki ured pun zaposlenih djelatnika te tvrtke i drugih telegrafista koji su tražili isti posao. Bilo je kao u košnici. Buku su stvarali razni strojevi, žamor zaposlenih i veselo čavrljanje kandidata koji su čekali za razgovor o zaposlenju. Tek u pozadini se čuo slabi zvuk telegrafske poruke.
Mladić je pročitao obavijest na kojoj je pisalo da kandidati ispune obrazac i pričekaju pred vratima dok ih se pozove kod direktora. Ispunio je dokument, predao ga i sjeo među ostale koji su čekali. Nakon jedne minute, žustro je poskočio sa stolice, progurao se kroz gužvu, otvorio vrata direktorovoga ureda i ušao. Ostali su kandidati počeli negodovati, čudeći se što se događa. Međusobno su se uvjeravali da se nije čuo nikakav poziv. Zaključili su da je mladić koji je ušao pogriješio, te da će sigurno biti diskvalificiran iz natječaja.
Za samo nekoliko minuta na vratima se pojavio direktor tvrtke u pratnji onoga mladića koji je ušao preko reda. Obratio se ostalim kandidatima objašnjavajući im da je natječaj zatvoren i da je posao dobio mladi gospodin pored njega. Zahvalio im se i predložio im da pođu kući. Oni su počeli gunđati, neki su čak glasno prosvjedovali da to nije u redu. Govorili su kako je taj mladić ušeo preko reda i da, osim toga, njih nitko nije zvao na razgovor. Tada im je direktor objasnio da su ipak bili pozvani. Od ranoga jutra iz razglasa je, pomiješana s bukom u uredu tvrtke, dopirala telegrafska poruka: "Ako tko razumije ovu poruku, neka uđe i dobit će posao." Međutim, od svih njih koji su priznali da su nešto čuli, samo je jedan razumio poziv i ušao.
Živimo u svijetu koji tutnji od buke. Tu je prezaposlenost, briga oko stjecanja novca, financijske teškoće u obitelji. Zatim politika, koja je preko medija ušla na sva vrata u zemlji. Svemu tome posebnu bučnost daje zabava svakoga oblika koja zasljepljuje naša osjetila. Zabavljaju se i stariji jednako kao i mlađi. Za svakoga ima ponešto, važno je samo neka je buka u glavi. Zato su mnogi nesposobni prepoznati tihi Božji glas koji uvjerljivo govori o njegovoj ljubavi kroz stvorenja prirode, kroz Sveto Pismo. Čak i zbog nenormalne buke u kršćanskome svijetu, jedva se čuje jednostavna poruka, spasonosni poziv našega Boga. Mnogi, zapravo, čuju, ali malo tko prepoznaje i odaziva se. Malo tko ulazi da ostvari zajedništvo s Bogom dok je još vrijeme. Svi imaju u toj buci neke svoje autoritete koji na kraju ne obećavaju ništa, samo prolaznost.
Imate li uho da vam krasi glavu, uho za brige, politiku i zabavu ili imate uho da čujete - da čujete tihi signal Božjega poziva ljubavi?
Post je objavljen 21.11.2011. u 12:13 sati.