Obično se kaže "kako ti krene tako će se (ili bolje) nastaviti".
Sudeći po tome … nama ide dobro. Nadam se da će nas biti sve više.
Za sada 10 studenata i 2 … u pripremi (kad si organiziraju svoje obaveze).
Nije loše.
Ono što me najviše veseli je što je, skoro pa, podjednak omjer potpunih novaka u ovoj vrsti glazbe i „starih“ salserosa (kako onih koji to dugo plešu, tako i instruktora u raznim školama).
Ako ga smijem posvojiti … moje otkriće je da čim „isključimo“ video (oči) i poslužimo se samo „audiom“ (ušima) … stvari se drastično mijenjaju – prestaje moguća razlika u stažu slušanja, plesanja … bilo čega … i svi su na početku.
Dobro – sad više nisu baš na početku. Polako, ali sigurno, se savladavaju osnovni tonovi na instrumentu. Bole ruke, bole zglobovi, ali i ostali dijelovi tijela – prestati će kad se savlada tehnika.
Meni je bitno da je shvaćen bit i da glava zna što bi ruke trebale raditi.
Na zadnjim radionicama su podijeljeni i neki materijali (što audio, što video) – sad me zanima koliko će se to poslušati kod kuće, ponoviti … i kako će se to odraziti na sljedeći i sljedeće satove.
I da pojasnim … jedini komentar – studenti su za mene ljudi koji nešto proučavaju.
Mi … proučavamo ovu glazbu i to, konkretno, udaraljke. Eto.
I to … s guštom. :-)
Post je objavljen 21.11.2011. u 11:55 sati.