u zadnje vrijeme sam čak 2 puta dobila navalu emocija
3 puta zbog deer huntera
i tako je čudno
osjećam se kao da sam postala distancirana od svog tijela i da ga gledam iz daljine, možda čak ne daljine, ali blizine, i promatram te emocije kak dolaze i odlaze ali ne uznemiruju me nego ih samo osjetim
i pustim
i osjetim i pustim i tako u nedogled
i nije loše
sjećam se prije sam se jako zapetljavala u njih
i sigurna sam po prvi put da sam postigla neki napredak u emocionalnoj inteligenciji
ali čudna su senzacija emocije
jer su totalno... ne-kul
i imam osjećaj da pripadaju apsolutno sferi umjetnosti i sferi najdubljih slojeva čovjeka, i da su tu samo da ne bi zastranili u tupilo sivilo i rutinu
ali da nisu stvarni u smislu stvarnog života
kao da pripadaju nekom paralelnom univerzumu koji djeluje u isto vrijeme s našim svakodnevnim pravim univerzumom
i kao da ih grabimo ili se in-syncamo s njima (ili odbijamo i izlazimo iz synca s njima)
a senzacije su tako čudne
osjetiš navalu adrenalina kroz krvotok i osjetiš se apsolutno predan kao rob na koljenima pred gospodarom emocijii
kao neki dobar fiks koji točno osjetiš kako ti se raznosi po tijelu i onda danima nakon navale emocija
se sjećaš fizikalno kao da ti je tijelo zapisalo to u neki dnevnik i još uvijek vidiš taj post na ekranu
ili dok ti se zatopli u želucu i zatvoriš oči i samo bivaš u toplini
to su mi neke pozitivne navale od zadnjih dana
a negativna navala od prije malo više od par dana
je bila tako neugodna i najgore kod negativnih navala emocija što ne možeš samo bivati i uživati u njima nego ih moraš pretrpiti
ono vidiš ih i osjetiš iz daljine- to je istina- al moraš sjest, stisnut zube i pretrpiti ih.
i ja mislim da ekšli malo lakše fejdaju
od pozitivnih
jer ih želiš maknut želiš ih suzbit
a tad dok sam imala negativnu navalu emocija sam osjetila kao da mi je ta osoba zarila ruku u srce i stisnula ga taman tolko da boli ali da ne umirem od boli
i taman tolko da nekim kanalićima istisne koju suzu na oko
i retardirano je racionalno koji kurac me to tolko potreslo tak svejedno nije da mi je išta značilo to
realno
nego valjda ego, valjda neke neispunjene iluzije, najveća bol mi je uvijek spoznaja da je nešto lažno
i zabrijano
to je ego PLUS lažnost
a lažnost je najneprirodnije stanje koje omlohavi tijelo u potpunosti i nisi snažan i pozitivan i obasjan i uvjerljiv
da i neko vrijeme me malo boljelo srce (koja 4 sata :s) al onda je sve manje i manje i onda nije uopće
al onda vidim kasnije neku poruku od te osobe
i pošto mi ga je tijelo zabilježilo u dnevniku
malo mi se gadi :?
imam te neke faking organske reakcije na ljude dok me povrijede da mi se malo zgade
to se odnosi na frajere zapravo
organske reakcije na frajere
homoseksualni ptstp <3
Post je objavljen 21.11.2011. u 11:06 sati.