Marketing
DEPRESIJA
Jebem je i depresiju.
Zašto baš ovakav početak posta? Da sam krenuo sa "Dragi moji...."...nitko živ nebi pročitao ovaj tekst do kraja jer danas te više za neki tekst zakuje jedna poštena psovka. Uostalom...da nema psovke bilo bi više mrtvih jer psovka je neki način ispušnog ventila od svakodnevnih sranja. Kad već spomenuh psovku, sjetim se svoje doktorice kod koje odem kad me boli grlo. Čim uđem u njenu ordinaciju, njušim umor kod nje...a i njen izraz lica kao da će zaspati, pa na njeno pitanje
- I kako si?
Uvijek odgovorim sa
- Ma pustite me u pičku maternu moja doktorice...
Uvijek...ali uvijek živne i obraduje se jednoj iskrenoj i običnoj psovki. No jebeš psovke...ajmo o depresiji.
Kažu da prodaja antidepresiva nikad nije bila veća nego danas. Ne mogu zamisliti da komad nečega zvan TABLETA (antidepresiv) može pomoći kad je u pitanju depresija. Kako se ta jebena farmaceutska industrija bogati na račun nas ljudi, ja se čudim da nisu izmislili i antidepresiv kremu kojom bi namazao cijelu glavu i onda reka ženi da ti je metlom utrlja u glavu, nebi li se ista upila.
Što je uzrok depresije, ja to ne znam...al znam da jebeš čovjeka koji bar jednom nije bio depresivan pa makar na 5 minuta. Sve je to za ljude. Meni se od sterilnih ljudi koji ništa u životu nisu prošli, uvijek sralo. Pa od takvog sterilnjaka nikakve koristi za društvo i zajednicu u cjelini jer takav nema o čemu pričati i na osnovu lošeg doživljenog i proživljenog dati hvalevrijedan savijet. Svašta ljudi prođu u životu. Malo tko o tome priča pa onda pusti da ga proživljeno uzme...uzme i ne pusti...a onda slijedi povlačenje u samog sebe...i u konačnici, često...smrt. Da...smrt. Kad sve to uzmeš u obzir, zaključak je da je depresija nešto s čim se nije za zajebavat jer...u svakom slučaju bolje biti živ. Zašto je bolje biti živ? - Pa mrtav ne vrijediš ništa, ali baš ništa...a uostalom...ne znam nikog tko je pobjedio smrt, tako da ga jebete, to vam je neizbježno i ona vas čeka kako god da okrenete...ali u ono života što imate, možete učiniti puno dobrih stvari...biti dobar čovjek.
Ja sam uvjerenja da su depresivni ljudi dobri ljudi. To su ljudi koji osjećaju i samim tim su vrlo rijetka vrsta ljudi jer danas malo tko išta osjeća. Svi su hladnjače i frižideri i ka što smo ka djeca u rame dobivali cjepivo za razne bolesti, danas ka da su svi (ako ne svi većina) cjepljeni protiv OSJEĆAJA...i to pozitivnih. Gdje ste vidjeli da je netko danas sretan zbog tuđe sreće? Toga nema. Ali ako treba iskazati osjećaj zavisti, prijezira i mržnje...e toga na izvoz. Zato i kažem da su depresivni ljudi dobri ljudi...osjećaju...samo nažalost, sebe izoliraju umjesto da pričaju što ih muči. Za biti depresivan ipak treba imati inteligenciju jer neš majci budalu vidjet da je depresivan. Budala je samo budala.
A pazi sad ovo. Onog dana kad ste se vi rodili...vi mislite da to nije ništa posebno, e nije kurac. Pazi sad ovo. Onog trenutka kad je vaš otac vodio ljubav sa vašom majkom, on je...dal zajebom il planski (otud ono "plansko dijete"...samo onda ispada da sam ja "zajeb dijete"...hm...nema veze)...dakle on je svršio u nju, vašu majku. E sad. Reka bi čovjek, ništa posebno. Pazi ti sad ovo. U tom trenutku...50 MILIONA spermića kreće u pohod na jajnu stanicu, među njima ste bili i vi sa štemalicom u ruci i šljemom na glavi, radnom cipelom na repu i reflektirajućim prslukom na sebi, razgrćući sve ispred sebe kao kad pijanac dolazi do šanka...
- MIČTE MI SE S PUTA SVI ODREDA!!!
Niste se odmarali ni sekunde negu uporno pičili kroz maternicu ili kud li već (u materin bubreg niste išli to je sigurno)...a onda odjednom ugledali ogromnu jajnu stanicu i rekli
- LUTKO! MOJA SI!
Od 50 MILIONA spermija...vi ste taj koji je uspio štemalicom probiti stijenku jajne stanice, ući u nju i iznutra ponosno dići prst srednjak svim ostalim neuspješnim spermićima i reći im
- LUZERIIIII!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Jel vi znate kolike su šanse da ste se baš vi rodili??? Kad bi se uračunalo kompletno masturbiranje vašeg oca...pa njegovo vađenje one stvari tijekom sex-a i svršavanje po plahtama i ormarima...i materino pitanje
- MAJMUNE! PA NISI VALJDA U MENE!?!?!??!
I da se nakon svega rodite baš vi!?....oooooo pa zapravo je bilo nemoguće da to budete baš vi...ali eto...to ste baš vi. Stoga nemojte pljuvati sami po sebi jer ste jednom davno pokazali da vrijedite. Ja kažem ovako – da je život pičkin dim, ja se nikad nebi rodio. Moj prijatelj kaže da je život smrtonosna bolest. Sve u svemu, nikom nije lako ali to što je teško nije razlog da sebe uništite jednom stvari koja se zove depresija. Stvari zbog kojih ste depresivni su zapravo dar jer o alkoholu najbolje može pričati alkoholičar a ne znanstvenik koji je u laboratoriju dokazao da je alkohol štetan...da je alkohol štetan potvrdit će vam bivši alkoholičar tako da će vam reći da se u busu prepunom ljudi usrao po bakici iza sebe i istovremeno rigao po kontroloru. O drogi će vam najveću istinu reći bivši ovisnik. Znate i sami što vam želim reći. Pričajući o onom što vas muči, spašavate nečiji život a da niste toga ni svjesni. Za reći na glas o onom što vas muči, potrebna je hrabrost. A što za nositi se sa depresijom ne treba hrabrost? Nemojte me zajebavati.
Znam da će ovaj tekst izazvati reakciju tipa "Dobro napisano"...a onda pasti u zaborav...al eto...bar sam ga napisao pa možda ipak nađe put do onoga kome je potreban.
Život je samo jedan...i ne tratite ga u ludo gubeći sebe u moru zvanom depresija...nego štemalicu u ruke...i štemaj...štemaj sebi bolji svijet u kojem će i onaj do tebe biti sretniji...a gdje je dvoje sretnih tu je i mjesto za dvije pive.
Post je objavljen 20.11.2011. u 19:15 sati.