Marketing
Ljubav? Ne hvala,ja ću kebab.../ILI NE!
Ljubav? Ne,hvala. Ja ću kebab.
E da..nekad bi to bio moj odgovor,a sad? Sad sam se predala. Predala se oluji ljubavi što nikad ne zna u kojem će smijeru krenuti,što će srušiti,ni kad će presati.Prokleta kiša.
Osjećaj koji ti proždire utrobu,jede sve ono što jesi. Hrani se svime što osjećaš. Ubija te iznutra,samo tijelo ostaje.
Jer za ljubav treba imat dušu?? A zašto? Da ju ljubav proždre?
Ali...ono kad te on drži. Kad ti kaže one dvije riječi. Kad te uvjeri da te nitko nikada neće moći zamijeniti,nikada. Baš nikada.
Ponekad se pitam je li vrijedno svega toga? Je li vrijedno plakati,tugovati...samo za par trenutaka. Par trenutaka osjećeja opijenosti. Ni jedan osjećaj nije mi potreban kao taj. Neki imaju drogu,ja imam njega.
Patetično,a?
Zaaboli me ona stvar koju nemam.
Dok je tu,cijeli svijet je moj. Svaka planina,svako more,jezerce i rječica. Nema stvari koje nebih napravila da ga ne izgubim... 
Post je objavljen 20.11.2011. u 13:49 sati.