Većina vas zna za Beatlese ali ne zna gdje je zapravo počela njihova međunarodna karijera. Vjerovali ili ne, dogodilo se to u Hamburgu. Hamburg je lijep, čist i umiven, sređen grad na sjeveru Njemačke. Grad u kojem se živi opušteno i sređeno. Grad prepun zelenila, na ušću Alstera u Labu najveća je Europska luka.
Jedna od znamenitosti Hamburga je St. Pauli, četvrt crvenih svjetiljki nadaleko poznat po ljubavnim znamenitostima i dogodovštinama mornara i ne samo njih. Sjeverno od njega a zapadno od jezera Alster, jezera prepunog jedrilica koje isplovljavaju iz nekolicine jedriličarskih klubova, nalazi se Harvest End. To je dio grada u kojem su početkom šezdesetih Beatlesi svirali po klubovima i gdje su napravili prve snimke što su ih poslije proslavile. Kasnije Hamburgom je gospodario nenadmašni Jimmi Hendrix dok su u njemu europsku karijeru počinjali velikani kao što su James Brown i Bruce Springsteen.
Dio tih davnih dana u Hamburgu možete pronaći još i danas. Možete ga osjetiti u zraku i doživjeti atmosferi kojom zrače njegovi stanovnici. Kao i tada, tako i danas Harvest End je bio i ostao boemska četvrt gdje umjetnici i studenti dijele mjesto pod suncem jer ... U samoj blizini je i Sveučilište. Hamburg je imao nešto što ga na neki način dijeli od svih ostalih gradova Njemačke a kao takav je ostao i do današnjih dana. U njemu je prije više od 400 godina osnovana Hanza, udruga slobodnih trgovaca i gradova sjeverne Europe, preteča masonerije i slobodnog poduzetništva. Uistinu, atmosfera Hamburga je liberalna i relaksirajuća, ali bez obzira što se način života ljudi promijenio, njihov mentalni sklop, njihovo slobodoumlje, opuštenost i širokogrudnost prisutni su i nepromijenjeni sve do današnjih dana.
Šećući od Damm Tour-a, TV tornja što nadvisi grad postade njegovim novim simbolom, preko Rentzenstraße i prešavši Grindellalee koja vodi dalje prema Radissonu i na Kennedybrücke, ulazite u srce Harvesta. Ulice su ugodne za hodanje. Mali trgovi prepuni su zelenila, cvijeća i kafeterija. Pabovi su relaksirajući, mali obiteljski restorani ljubazni a u klubovima se sluša vrhunska živa glazba. Vremena su se promijenila, promijenile su se i navike ali nešto ipak ostaje za sva vremena. Živa svirka je živa svirka pogotovo ako ste ljubitelj jazza ili rocka odnosno onog što je danas od njih ostalo.
Stariji čitatelji novela vjerojatno dobro pamte poznate currywurtz i bratwurtz mit pommi und ketcup oder majonaise. Taj nadaleko čuveni njemački fast food specijalitet od kobasica dugo vremena bi konkurencija Mc Donalds-u a možete ga pronaći još i danas. Šećući u rano predvečerje nalazite trgovine u kojima možete kupiti voće, povrće, hranu i piće. Vjerovali ili ne, u njima nalazite butelje kvalitetnih portugalskih, talijanskih i grčkih vina što se prodaju za dva do tri eura.
Dolaskom eura nije se puno toga promijenilo. Ono što je prije koštalo dvije marke danas plaćate dva eura. Und schluß, fertig. Toliko o ujedinjenoj Europi i prednostima života kojeg ona donosi. I da ne zaboravim, ako ste pušač tada vjerojatno znate da se u Njemačkoj cigarete kupuju isključivo na automatima. Kako bi maloljetnike zaštitila od duhanskog poroka, administracija Europske Unije uvela je novi patent. Cigarete se mogu kupovati isključivo kreditnim karticama u kojima su zapisani osobni podaci kupca. Kako to utiče na porok mladeži neću komentirati jer sam i sam ljubitelj dobre cigare i vrhunskog konjaka koji savršeno ide uz to. Ipak, sudeći po brojnoj mladeži koja jutrom sa cigaretom u ruci žuri u školu dozvolite da vaš omiljeni pisac izrazi sumnju jer ... Unatoč strogoj kontroli u prodaji alkohola ... okolica željezničkih stanica i središnji gradski trgovi prepuni su pijane mladeži a isto vrijedi i za centar grada. Toliko o prohibiciji i kontroli. Svaka zabrana sama po sebi je kontraproduktiva i uvijek postoji način kako će se zaobići. Djelovati treba na drugi način.
Katrine bi gospođa u najboljim godinama. Kao zrela i zgodna žena preplanula tena što ga pokupi negdje na ljetovanju u Grčkoj, Majorci ili na Kanarima te kasnije održava u nekom solariju, voljela je uživati u životu. Pravilne crte lice i lijepi bijeli zubi odavali su dojam neodređenog broja godina. Sve u svemu, dobro se držala i imala vrlo skladnu figuru. Srednjeg rasta i grudiju francuskog tipa za koje su mjera oveće čaše crnog vina, vodila je posao u vlastitom pabu koji se nalazi, pogađate, negdje na rubu Harvest Enda. U susjedstvu se nalaze hoteli koji sami sebe, bez obira na mišljenje mnogih razočaranih gostiju, smatraju luksuznim ali na žalost gostiju isti bez pokrića drže takve cijene.
Katrine je udana. Frantzi izgleda mlađahno a po naušnici, držanju i nizom diskretnih detalja što ih, kao i supruga mu pažljivo održava i brižno njeguje, iskusno oku u njemu prepoznaje gej sklonosti. Katrini to nikada nije smetalo a redovni i povremeni gosti paba zbog toga ne osjećaju nelagodu. Katrine i Frantzi imaju otvoreni brak jer ... Katrinina kćer je odrasla i brine se za sebe a kakvi sve poslovi Katrinu vežu za Frantzija, za ovu novelu to nije važno.
Furbi poslom često navraća u Hamburg i obično odsjeda u obližnjem hotelu što mu je pogodno zbog posla kog radi za klijenta, poznatu međunarodnu Tvrtku koja ima ured tik uz samu obalu Alstera nedaleko koje se nalazi dio Harvesta prepun vila i konzulata. U Katrninin pab Furbi obično navraća iza osam uveče jer ... Nakon napornog dana provedenog na poslu uvijek se traži neobavezna relaksacija i čavrljanje u ugodnom ambijenutu koji daje dobra glazba. Varijanta je to neusporediva sa hotelskom sobom i igrom sa daljinskim TV upravljačem ili WiFi surfanjem po Internetu.
Katrine je uočila Furbija jednako kao što on zapazi nju. Bi dovoljan pogled pa da između njih poteče fluid koji navješćuje želju i prenosi čudne ali svima poznate vibracije. Katrine u sebi ima nešto što upada u oči i privlači muškarce. Odmjerena je, zna što želi i nema predrasuda u pogledu ljubavi i godina. I tako se Furbi odmah prilijepi za njen pogled jer njegov pogled je drugačiji od klijenata okolnih hotela koji ovdje ponekad navrate odsjedajući na proputovanjima Hamburgom. Čestim dolascima Furbi pobudi njeno zanimanje tim više što se i stilom uklapa u tradiciju Harvest Enda.
Kartine je voljela iznenađenja. U jednakoj mjeri ih je i priređivala i prihvaćala. Crne i sjajne oči, pravilni zubi i kosa skupljena u rep otkrivale su njenu senzualnost dok ga je svlačila u prostoriji iza šanka. I dok je on oslonjen na ormar, njene ruke već otkopčavaju njegov remen i zalaze mu u hlače.
„Pusti da ti to napravim a onda me uzmi.“ rekla mu je dok usnama milovala mač držeći ga u rukama.
I zatim ga počne. Ljubila ga je polako, senzualno i nježno igrajući se i pažljivo istražujući sve njegove tajne. Ruke su joj kružile dok je milovala nabrekle njegove testise zaobilazilazeći mu ponos. Dubokim i prodornim pogledom upitno ga je pogledavala, kao da ga direktno pita, pogledom u oči dok zubima gricka nježnu kožicu a jezikom masira malu ćelavu glavicu.
Furbi je stenjao. Prvo je primi za raspuštenu kosu, potom rukama miluje nježno joj lice. Zatim mu ruke otpuznu do vrata i stanu je nježno maziti. Potom ju prihvati za glavu i bez prisile, u ritmu što ga ona diktira, stane ljuljati naprijed nazad.
I tad, odjednom, Katrine oštro prekine igru. Ustane, raskopča se i okrene prema stolu polegavši tijelom na njega. Ruke ispruži naprijed a nogama se osloni na pod. Njena podatna i meka stražnjica izbačena je unatrag dok raširene noge otkrivaju božanski prizor maog crnog trokuta iz carstva tisuću i jednog čula.
„A sada me uzmi.“ reče ona strasno, gotovo zapovjedno a opet tako tiho i blago.
A Furbi ne samo da ne mogne odoljeti tom prelijepom prizoru već jednako tako ne mogne i ne poslušati želju koju ona izrazi. Organ mu bi tvrd i uzdignut a ona mu da signal kog mora slijediti.
Ušao je u nju. Katrine se migoljila, miješala bokovima i osjećala kako se mazi, kako je on ispunjava srećom koja izlazi da bi se ponovo vratila. U glavi joj se počene vrtiti. Gubila je pojam o vremenu. Svijet oko nje više nije postojao. Ništa više nije bilo važno izuzev vlastitog zadovoljstva, osjećaja koji u potpunosti ispunjava. Ništa osim osjeta u tijelu. Više nije znala za sebe. Osjećala je kako joj polako, sigurno i nezaustavljivo dolazi orgazam. Stenjala je i uzdisala:
„Mehr, mehr, ...“ ne želeći da to ikad završi, hoteći da to traje vječno.
A kad Furbi, ne mogavši se više suzdržavati svrši, ni Katrine više nije mogla izdržati. Osjetivši kako je iznutra ispire mlaz Katrine se približi vrhuncu i konačno svrši.
Trzala se u grču na trenutak se sjedinivši sa bitkom.
„Also, dakle, das war fast perfekt, mein Klein. Dođi opet. Ich erwartete unser spaß mit freudewerd und zufriedenheit.“ reče mu dok se zakopčavala i popravljala frizuru kako bi se vratila natrag za šank, u prednju prostoriju paba.
Jutro je doba kad sunce izlazi nad Alsterom. Preko krovova iz daljine ono obasjava površinu jezera. Jezero na kome se bezbrižno igraju male patkice i plivaju bijeli labudovi. Tišinu jutarnjeg spokoja ne remeti ni ritmično zapljuskivanje vesala čamaca sportaša koji ovdje treniraju od rane zore. Prohladno i lijepo jesenje sunčano jutro najavljuje još jedan ugodan dan. Biciklisti žure na posao, džogeri održavaju kondiciju. Psi slobodno trčkaraju oko vlasnika koji nezainteresirano šeću ili se i sami uz njih rekreiraju. Jedno tipično jutro na Alsteru sa pogledom na grad koji se polako budi ispod zubatog sunca.
Grane breza spuštaju se do same površine jezera. Lopoči pružaju svoje cvjetove prema nadolazećem suncu. Trska ne odaje povjetarac što ugodno pirka ispod krošnji stabala posađenih oko jezera. A Furbi punim plućima udiše svježinu i mir spokoja koji danu nagovješćuje novu ljepotu.
„Večeras ću svratiti do Katrine." pomisli dok ulazi u predvorje Tvrtke.
„Halo, kako ste danas?" pita ga razdragana službenica na recepciji koja mu već nekoliko dana iskazuje neuobičajnu pažnju.
„Danke, gut. Die morgene Frische kündigt einen erfolgreichen Tag." ljubazno odgovori Furbi i osmijehom joj zaželi ugodan dan.
Potom zamakne prema dizalu promatrajući ljubaznu gospodičnu koja mu se počinje dopadati. U to mu džepu zazvoni mobitel ...