Pregled posta

LENNY KRAVITZ - koncert godine, čini mi se

Lenny Kravitz + Raphael Saadiq, Arena Zagreb 17/11/2011



I tako Zagreb konačno dočeka Lenny Kravitza, nakon onog otkazivanja u 2005. (čini mi se), no za razliku od Zadra 2008. kada je na koncertu bilo oko 10.000 ljudi, sada je recesija (i višak preodličnih koncerata) ipak napravila svoje, a možda i Lenyev mali pad popularnosti, pa je Arena, po prvi put bila skroz "zaswitchana", stage na jednoj od bočnih strana, ta strana pokrivena, uglavnom oko 5000 se tu skupilo preksinoć, puno premalo za Lennya. No, vjerujem da mnogi nisu očekivali ništa specijalno pa su radije čuvali pare za Sade, koja je u utorak.
Ah, koja greška ako niste bili.
Za početak, predgrupa je bio jedna od najajčih novih r'n'b i soul (američkih) izvođača već s tri odlična albuma u džepu - Raphael Saadiq. Kod nas još relativno nepoznat, no tko malo prati scenu zna za njega jer se skupila doduše mala brojka publike toliko rano, ali ti su točno znali tko nam bude svirao. (Preporučam albume "The way I see it" i novi (recenziran nedavno od mene ovdje) "Stone rolin").


Zvuk je bio izvrstan (tko bi rekao u praznoj Areni), muzika "nasaftana", Raphael i prateća ekipa vrlo raspoložena, uopće ih nije smela mala brojka publike.


Raphael ima izvrsnu sposobnost komunikacije i humora, i pokazao se kao o"the next big thing". Za koju godinu ćete svi znati tko je on.


S malo podužom rupom potrošeno u preslagivanju pozornice (Lenny je osim što je vrhunski multiinstrumentalist, skladatelj, jedan od najcijenjenijih rock pjevača (dobio je 4 Grammya zaredom za naj rock vokal), i vrlo uspješan dizajner interijera, pa logično da je pozornica bila vrlo atrakativno oblikovana. No bez pompoznosti, kiča i megalomanije.


Usput, mi fotogafi smo bili presretni i došli na svoje - osvijetljenje je bilo presjajno.




I tako krenuo Lenny rasturati Arenu od početka s "Always on the Run" i "American Woman" i nije stao do kraja, bez obzira na par balada. Najfenomenalnija, a koja i nije balada, izvedena je u akustičnoj verziji na prvom bisu "I belong to you", bacite oko na video:


Najviše žalim što sam propustila "svoju" pjesmu "Mr. Cab Driver", no to je moj minus, vratila sam se na naslovnu novog albuma "Black And White America" pri kojoj je na velikom ekranu Lenny prikazao slike iz svog djetinjstva i pri tome zbijao čak i šale. Općenito je Lenny bio vrlo komunikativan, uz naravno dinamičan, sexy i sve drugo što si možete zamisliti. Dinamika i energija koju je širio je bila upravo nevjerojatna. Kao i ljubav, of kors, to je i rekao da je došao širiti u Zagreb.








Koncert je u biti kratko za moje pojmove trajao (regularni dio ispod sat i pol), svirao je samo tri stvari s novog albuma, što uopće nije bilo loše s obzirom na kraću setlistu, no tu "kratkoću" uopće nisam skužila, toliko je bio koncert dinamičan i nabrijan.


Bis nije bio onako neprirodan, spojen s glavnim dijelom pa da više ni ne znaš da ga ima. Lijepo smo se naurlali dok se Lenny nije ponovo pojavio, sjeo sa svojim gitaristom Craig Rossom i otpjevao onu akustičnu "I belong to you". Nakon nje smo ponovo urlali za bis, na kojem je izveo "Let the love rule", a to je doslovno značilo da je usred pjesme Lenny pitao publiku "dal' može se malo družiti s njom, sići s pozornice i proći dvoranom?" - jasno da nitko nije očekivao da će Lenny u najboljoj maniri Gibonnijevoj proći cijelu dvoranu, doći do tribina, s jedne strane na drugu i vratiti se na pozornicu. Ludnica!


Na kraju se cijele fenomenalna prateća ekipa, bend u kojem su naimpresivniji bili puhaći, truba, trombon i sax, te bas gitara s čuvenom Gail Ann Dorsey (najpoznatija kao Bowieva basistica) koja je dobila čak i ružu od obožavatelja.


Nisam poseban fan Lenny Kravitza, ali ovo je za mene bio naj koncert godine. Ne u smislu "eventa" /spektakla, to je bio Rammstein ili Roger Waters, niti je ovdje bitno tko se kome više sviđa od izvođača. Sigurno da je još bilo sjajnih koncerata, računajući i "male" ali na ovom je bilo na pladnju sve od izvođača: srce, entuzijazam, energija, znanje, show - Lenny je dao sve što jedan izvođač može dati do maksimuma, a publika je reagirala dvosmjerno od prvog trenutka.
Kemija je učinila da ovaj koncert ima ono što je ostalim koncertima nedostajalo, onaj mrvičak pa da bude savršeno...



Post je objavljen 19.11.2011. u 17:05 sati.