Od toliko uspona i padova,
ponekad poželim da se zamnom
zatvore sva vrata.
Još uvijek je svemir tu negdje
i još uvijek se zvijezde pigravaju
samnom. Mani se ćorava posla, ti,
kao da imaš previše vremena.
I taman kad poželim pisati
nekom sretnijem vremenu
onaj mali crveni ubije me u pojam.
Sjedeć na ramenu, krešući iskre
uživa u vatri koja nastaje.
Pure evil.
Post je objavljen 18.11.2011. u 23:12 sati.