bio je izgubljen.
ne geografski.
znao je na karti točno pokazati lokaciju na kojoj se nalazi.
ali ipak.
osjećao se potpuno izgubljenim
otkako su utihnuli glasovi.
znali su šutiti i ranije, no nikad ovoliko dugo.
čitav dan ih nije čuo
pokušavao je suspregnuti napade panike, koji su ga povremeno lovili, disanjem u škarniclu, kako je to gledao u filmovima
nije znao u čemu je štos, kod tog disanja u škarnicl,..
mislim, udišeš vlastiti osiromašeni zrak...
kako to može pomoći??
ostaviti mozak bez kisika?
brrr..
bolja je i panika, nego to, zaključio je, i poknuo napeti škarnicl, kao što je to činio sa c-sokom u alu vrećicama, koji se proizvodio u njegovom djetinjstvu.
c je valjda bilo od vitamna c
možda je pretjerao sa vitaminom c, i time otjerao glasove??
nee,.. to je bilo davno,..već se ishlapio iz organizma
možda mu fali vitamina c?
ccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccc.....
stiskao je slovo c, pokušavajući iz njega istisnuti tako važan vitamin
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa.....
odgovorila je tipka c, od prekomjerne uporabe
stao je
ok
ok
-smiri se twirle,...uskoro će 2012., smak svijeta, siguran smak svijeta,..nećeš još dugo živjeti bez glasova! umirivao je sam sebe
no, da se uvjeri, proguglao je...
bolje da nije
jer datum 12.12.2012. je bio nezamislivo daleko
hladan znoj ga je oblio
-bože, vrati mi ih, nikad više neću piti one užasne pilule, ma koliko god bile primamljive, svojim šarenilom,...samo mi vrati moje glasove, pliiiiz,..evo, raskusurat ćemo se kasnije,. kad se vrate,.. koliko očenaša treba? 5? 6? ...molim te, molim te, moooolilm te..-obratio se i svevišnjem, iako u njega uglavnom nije vjerovao, osim kad bi mu nešto zbilja važno trebalo
-što škričiš? izgledaš ko maneken za izložbu one serije slika "krik", od onog lika, nekog, tamo,....edvarda muncha-
čuo je poznati glas, za kojeg se već uplašio da je izgubljen zauvijek...
šutio je
preporođen
glasovi ne vole kad se sa njima raspravlja
iako bi mu najradije odbrusio: -ti zvučiš ko "krik"-
-a jel'?- izgleda da je glas čuo i njegov neizgovoreni glas
-a jel'?- ponovio je.
-mogu ja i utihnuti, ako si tako osjetljiv na kritiku...
jesam li povrijedio tvoje nježne osjećaje?
zašto su ti zabranili ulaziti u muzeje, twirle? ha? hajde, sjeti se...
reći ću ti ja. zato što bi monalizi nestao osmijeh sa lica, da se pojaviš pred njom, tako ružan. eto zato!!
-bože,-ponovo se gazdi obratio twirl. -znam da sam te molio da ih vratiš, ali ne ovoga. daj mi nekog drugog...
s ovim je gore nego bez njega,..-
-tužibabo!-uspio je izgovoriti glas, prije nego li je sve utihnulo, ponovo.
-pa dobro, twirle, jel možemo mi glasovi uopće odspavat malo, od tebe?- progovorili su skoro pa u glas
-uvlačiš se gazdi, s tim očenašima, pa nas tjera da te zabavljamo. što si ti umišljaš, da si neka važna faca?
ne možeš se u svemu oslanjati na nas. moraš počet i malo samostalno djelovati.
ok, odradili smo umjesto tebe zlatokosu, jer si se onesvjestio,..nije nam to tako teško palo,..ali, ne pretjeruj..
dont puš jor lak, što bi rekli englezi...-
-ajd, kad si nas već probudio,..pozovi zlatokosu na čaj,.. i napeci palačinki, prije nego dođe,..
znaš da ćeš se opet onesvjestiti kad te poljubi...a poljubit će te, sigurno... s obzirom kako je prošlo zadnji put...
zpravo,..dobro je to da se onesvijestiš, samo bi smetao, ionako...-
Post je objavljen 18.11.2011. u 20:36 sati.