Kada crkne naša krava muzara
Zamišljam taj prizor: nova vlast ne može više, pa uzima mač. Kolone izbjeglica iz državnih agencija i zavoda za kurac s pinklecom na ramenu migriraju na burzu rada. Točno tamo gdje je već 150 tisuća ljudi iz privatnog sektora koji su od izbijanja krize do danas dobili otkaz. A državnim službenicima kojima se dogodilo isto je – brojkom i slovima četrdeset (40) – i to u 10 godina! Što li su samo oni napravili da dobiju cipelu? Ne dolazili 4 godine na posao, spavali sa šefovom suprugom, palili bengalke umjesto računala? Nije se lijepo veseliti kada susjedu crkne krava, ali kada budem gledao seobu ovih štetočina iz Hrvatskog zavoda za kurac u Hrvatski zavod za zapošljavanje, bit ću sretan k'o prasac. Jer zaista se treba radovati kada u vašem susjedstvu - a koliko je tih agencija i zavoda, sve su u našem susjedstvu – crkne krava muzara državnog proračuna. To ustvari i nije krava susjeda, već naša krava.
Kad ste zadnji put vidjeli Starčevića?
Stranka HSP dr. Ante Starčević Ruže Tomašić zasigurno je imala najoriginalniji predizborni letak. Kažem imala jer je HNB Ruži zabranio daljne martketinško korištenje novčanice od tisuću kuna na kojoj piše: Kad ste zadnji put vidjeli Starčevića? Baš je neki ovaj Rohatinski. Ljudi zaista godinama nisu vidjeli tu novčanicu u svojim nosećim predmetima, a nažalost u ovoj jadnoj državi ne mogu je nositi ni bezvrijednu u svom džepu. Mnogi su i po prvi puta čuli da je upravo Starčević na novčanici od tisuću kuna, pa se ova kampanja Tomašićke ocijenjuje kao krajnje edukativna. Sada slagači pitanja u kvizu Tko želi biti milijunaš, neće koristiti već spremno pitanje za milijun kuna: Koji je lik na novčanici od tisuću kuna? Taj odgovor mnogi Hrvati sve do ove predizborne kampanje nisu znali. A nažalost, poslije izbora opet će ga zaboraviti, jer ponavljanje je majka znanja, a mogućnost da oni ponovo vide Starčevića u svom džepu - ravna je nuli – ali samo jednoj.
GPS stranke
Kad će se napokon u svakodnevnom političkom govoru prestati laprdati besmislice poput lijevo, desno, centar. Pa nisu oni nogometaši pa da je bitno i lijevom i desnom. Što to uopće znači lijevo, desno, gore, dole? Ne na papiru, nego u realnosti. HSP je kao desna stranka. Ajde dobro protiv Europe su, ali što oni to još imaju konzervativno? Bi li zabranili pobačaj da dođu na vlast ili recimo zabranili razvod jer im je obitelj svetinja? Teško. Ili recimo liberalne stranke. Bi li legalizirale prostituciju i marihuanu da poboljšaju turističke rezultate? Ne bi. HDZ je kao 'konzervativna' stranka deset puta lijeviji po socijalnom davanju od bilo koje 'lijeve' stranke. Dok bi te lijeve stranke zvale konzervatora MMF, ove konzervativne su davale pomoć bilo kome, a najviše preko veze onima kojima nije trebala. Hrvatsko socijalno liberalna stranka koja pripada tzv. centru je kontradiktorna u samom svom nazivu. Kako možeš biti socijalan i liberalan istovremeno? Mislim možeš, ali gdje si onda? Lijevo, desno, tamo, amo, preko, poviše, ispod, u šumarku, bunaru, podrumu, u šumi – ma jebote gdje? Ne bi te stranke po desnolijevoj logici našao ni GPS-om.
Isus u Gospiću
Ujahao šerif Darko Milinović u grad Gospić jer je čuo da na njegovom teritoriju opasni crvenokošuljaši spremaju pobunu, i to naravno naoružan do zuba: na opasaču lignje i srdele, u ruci vino, na usnama pjesma. A narod gladan dočekao šerifa kao Isusa, i zaista čudo se dogodilo. Darko je (tko zna čijim novcem) pretvorio malu lignjicu u tisuće krakena, malenu srdelicu u milijune kitopsina, a dec kuhanog vina u hektolitre ohlađenog u barrique okusu. Gospićani su opijeni i najedeni zaboravili na svakodnevni glad i žeđ, pa su klicali da treba donijeti zakon da u devetoj izbornoj jedinici nitko ne smije nositi nikakve crvene boje, čak ni daltonisti. Kada su se otrijeznili i ponovno ogladnili gledali su gdje je šerif. A on odjahao u suton – ne staje taj – ima u sebi dovoljno kvalitetnih kalorija svaki dan, njemu se ne trebaju događati čudesa.
Roditelji, odmah obustavite metode!
Mamić je obećao kako će veliku pobjedu Hrvatske proslaviti tako što će se dobro zabaviti i prije svega, opiti. - Bez obzira što me bole leđa, što se ne mogu pomaknuti, odlazim u zagrebačku noć, napit ću se, krećem jednom orkestru kupiti nove instrumente! Idem pjevati u čast Slavena Bilića, Ivice Olića, Marija Mandžukića, bile su to riječi Zdravka Mamića koje su se i obistinile. Dragi roditelji, vi želite odgajati svoje dijete da uspije u životu, želite da se obrazuje kako bi imalo što više novaca, jednoj rječju da mu bude bolje nego vama. Dragi roditelji, ako vi to zaista želite, ja bih vas molio da obustavite sve svoje radnje, jer su beskorisne. Nemojte im govoriti da budu dobri, da ne prostače, da se ne tuku, da ne piju. Pokažite im Zdravka Mamića i objasnite tko je on. Tako ćete najbolje pomoći svom dijetetu da uspije u državi kao što je Hrvatska. Sretno!
Stenjanje subotom uvečer na HTV-u
Jedan od najgorih dana u mjesecu za Hrvate je odlazak na plaćanje računa. Građane posebno boli mjesečno plaćanje državne televizije. A kako i ne bi. Upališ taj HTV i onda vidiš te budalaše što rade s našom lovom i gdje ga sve besmisleno troše. Na stranu što po bijelom svijetu šalju turiste, pardon novinare da snime neke loše polupismene priloge koji bi kao trebali informirati javnost, ali uzmimo recimo primjer tih 'zvijezda' koje plešu. Bilo bi edukativnije i informativnije da u tom najjačem subotnjem terminu puštaju tvrde porniće i njihove aktere kako stenju, nego da puštaju Barbaru i Duška da uzdišu i vrište, s razlikom da vam se na njihovu pojavu neće dići onaj dole, nego živac gore. I ne samo da nas s tim 'zvijezdama' maltretiraju subotom, već i preko cijelog tjedna. Vode našom lovom nekakvu vrstu bolesne predizborne kampanje i mame nas da glasamo. Eh da mi živimo u demokraciji glasali bi da se HTV ukine.
Hrvati, udarite oralno političara!
Vladimir Šeks u Belom Manastiru je htio održati nekakav govor, ali nezadovoljnici su ga prekinuli.Svi portali i ostali mediji prenijeli su tu vijest što znači da se takvi verbalni ataci rijetko događaju. Nije samo jasno zašto. Zašto Hrvati češće ne prekidaju političare u izbacivanju besmislica? To bi Hrvati trebali gajiti kao tradiciju. Neki političar ide nešto reći, a ti ga odmah poklopiš vrijeđanjem. Onda bi možda ovaj dvaput promislio koju će badostoću izvaliti. Uostalom i Sabor od samih svojih početaka funkcionira na temelju ovakvog ponašanja. Ali zašto to ostaje unutar četiri zida na Markovu trgu, zaista nije lako objasniti. Hrvati, nema više UDBA-e, ne postoji više OZNA koje u roku odmah sve dozna, nema druga Tita..., zato se razjagorite! Litanje iz usta je jedino što nam je u životu demokracija poboljšala iz vremena komunizma.
Rekordna posjećenost Interlibera
Sajam knjiga Interliber srušio je rekorde posjećenosti. Tko bi to rekao? Je li znate koga tko čita knjige, a da nema nekakvih zdravstvenih teškoća? Ja ne. Ti čitači su davno izumrli, izdavaštvo izdiše u smrtnom hropcu, pisci, ako ne rade za EPH, umiru. Stoga je Objektiv odlučio istražiti tko to posjećuje Interliber i zašto. Nakon male istrage došli smo do logičnih zaključaka: 50% posjetitelje dolazi na sajam knjiga kako bi se grijalo. Kažu da je temperatura između razbacanih naslova idealna – oko 24 stupnja. Neki pak, njih 30% dolazi da bi pojelo kakvu grickalicu ili popilo neki sokić. Tuže nam se da domjenačka ponuda nije bogzna kakva i da brzo nestane. Sljedećih 19% zalutalih dolazi obaviti nuždu, od toga njih 15% malu, a 4% veliku. Zadovoljni su stanjem interliberskih wecea za koje ističu da su vrlo liberalni. Naime nema čučavaca, sve same školjke. Za kraj 1% posjetitelja Interlibera su profesionalni šetači i zgubidani koji šetaju između poslaganih polica i pitaju se zašto budale pišu knjige koje nitko ne čita.
Zastupnik don Ivan javlja se za repliku: Oče naš...
Don Ivan Grubišić kaže da želi ući u Sabor kako bi pomogao hrvatskoj djeci i njihovoj budućnosti. Ma tom kandidaturom jedino materijalno može pomoći sebi, jer nažalost po njegovu djecu, celibat mu je ne dozvoljava. Kako bi on to hrvatskoj djeci pomogao da dobije mandat? Opalio bi repliku Oče naš prigodom izglasavanja Zakona o umjetnoj oplodnji. Ili bi natjerao sve zastupnike da se pomole prilikom izglasavanja Zakona o pobačaju. Kardinal Boza je u pravu. Što mu to treba? Više bi pomogao hrvatskoj djeci da da riječ utjehe njihovim roditeljima u župnim prostorijama. Glavni posao njegovog zanimanja je utjeha potrebitima, a jedino mjesto u Hrvatskoj koje ne traži utjehu upravo je Hrvatski sabor.
Daj neku novu igru, sve smo stare igrali, svi smo se umorili
Mali Ivan Pernar cijeli se mjesec igrao s autićima, pa mu dojadili. Onda je kupio majušne kauboje i Indijance, pa bio dva mjeseca zabavljen, ali i oni mu se popeli navrh glave. Pa je nabavio lastiku i preskakao je s dvije djevojčice, ali ni tu nije našao neki dublji smisao. Onda odlučio prosvjedovati protiv besmisla, a malo zatim pronašao novu igru. Kandidatura za Sabor. Ako uđe, riješio je zabavu zavazda. Isto to pokušavaju na njegovim listama Mladi Jastreb Borković i stari vođa seljačkih prosvjeda Tomislav Pokrovac. Život je čudna biljka i ponekad zaista može biti jednostavan. Kad se igrate kao ova trojica.
Sreća da Čačić i Habuš nisu trubili za pad HDZ-a
U Zagrebu blizu središnjice HDZ-a održana je građanska inicijativa pod nazivom Potrubi za pad HDZ-a. Vozači su joj se s oduševljenjem odazvali iako je bilo rano jutro i žurili su na posao. Trg Žrtava Fašizma podsjećao je na najbolje dane Zrća. Znate ono kad nadrogirani partijaneri trube, zvižde i poskakuju. Sreća Božja da se ovoj akciji nisu odazvali članovi HNS-a poput Čačića i varaždinskog gradonačelnika Gorana Habuša. Znate tu crnu kronologiju: promet, alkohol, trubljenje, ludilo - sve do dolaska Hitne.
Za dom spremna
Miss Desnice Katarina Banić kaže da pederi nastaju odgojem, a ne genima i da se nikada ne bi udala za Srbina. Ona kaže da ima te stavove jer je kršćanski i tradicionalno odgojena. To valjda u Trilju odakle je Banić podrazumijeva i da si dobra svome mužu, da pereš, peglaš, čistiš. Valjda se zato i učlanila u Hrvatsku Čistu Stranku Prava. Valjda da im čisti stranački dom od prljavih gayeva i Srba. Iz njenih izjava jasno se da isčitati da je Katarina Banić za dom spremna.
Bog prekovremeno, Alah na odmoru
Hrvatska se plasira na Euro. Jadno ti je to natjecanje kad smo mi završili tamo. Doduše i od najlošijeg postoji lošiji, a zove se Turska. Čak i takva mrtva Turska, usporediva s onom iz doba prije Kemala Ataturka, mogla je pobijediti (i izbacit) jadnu Hrvatsku da Alah nije bio na bolovanju. Do zaključenja lista nismo uspjeli saznati što mu je, ali ima bit da nije baš najbolje jer nije bio prisutan ni u Istanbulu. Zamijenio ga je njegov drugar Bog koji je možda malo i zažalio, jer se dobrano naradio kako na Vratima Istoka, tako i u maksimirskoj večeri. U prvoj je utakmici asistirao Oliću, Mandžukiću i Čorluki, a u drugoj je skretao turske lopte u stative. Bez obzira što je on Svevišnji i što sve može, sumnjamo da će mu se i na Euru dati prekovremeno raditi, jer ima i drugih koje treba nagraditi – ipak nije on samo naše vlasništvo - što u prijevodu znači da poslije prvog kruga idemo doma.
Post je objavljen 19.11.2011. u 12:00 sati.