Marketing
Kome treba glup narod?
Prije nekoliko dana, trojica su radnika sinjskog «Autoprijevoza», sve odreda ozbiljni ljudi sa preko trideset godina radnog staža, dobili otkaz.
Zbog smanjenog obima posla – kaže njihov gazda.
Naravno, u maloj zemlji za sitne duše to da je netko dobio otkaz zapravo i nije neka vijest. Čak i činjenica da su iz očaja stupili u štrajk glađu bila je zanimljiva tek nekoliko sati. Rezoni poslodavaca su logični - kad upadneš u teškoće – odguzi radnika, baci ga na ulicu, proglasi ga neradnikom i lezilebovićem, on će se već nekako snaći, a ti kulerski stavi prst u uvo i zviždukaj etidu u H-duru...
Slučajno ili ne, jučer sam saznao kako se jedna velika i ugledna tvornica prije dvije godine borila sa istim problemom, tim famoznim smanjenjem obima posla.
Nikoga nisu otpuštali, skratili su radni tjedan na četiri dana za istu plaću, ali onaj peti dan nisu dangubili već su svi redom išli u – školu!?
U uvjetima oskudice narudžbi i bitke za svakog potencijalnog kupca na svjetskom tržištu, oni su zamislite čuda – odlučili uložiti novac u obrazovanje svojih radnika. Nakon dvije godine, povećali su proizvodnju za dvadeset posto, izašli iz krize jači nego ikad, a njihovi najnoviji proizvodi odlikuju se inovacijama i novim tehnološkim rješenjima koji su najvećim dijelom izišli iz glavica vlastitih radnika.
Naravno, ta se tvornica ne nalazi u Hrvatskoj već u (pre)dalekoj Švedskoj.
Ma znam, ti Skandinavci su i tako neki mračnjaci, sumnjivi tipovi, vikend-alkoholičari skloni suicidima, možda zaista rade i znaju pinku više od nas – ali ko ovo naše more platit, aj reci br'te pošteno, ko???
Nama ne treba obrazovanje, mi sve znamo, tko se u nas uopće usrećio od velike pameti? Pametni samo stvaraju probleme, ali šta'š kad su već tu, najbolje ih je marginalizirat i dovest u okvire nekih sobnih kružoka, daj im tamo dvi-tri knjige neka čitaju i jednu violinu neka im cijuče i svi će bit sritni i zadovoljni.
Štoviše, mi smo obrazovanje proglasili luksuzom, zabavom za odabrane, e neš majci ti meni studirat deset godina ka u komunizmu, davno su prošla ta vrimena.... Šta bi ti, besplatno školovanje, nu?
Prije par godina upoznao sam na Korčuli jednog djedicu koji je u osamdeset i drugoj godini života počeo učiti engleski. Kaže – sramota me, liti nam dolaze furešti, a ja s njima ne mogu progovorit niti jednu rič!
Čujem da je još vitalan, ne vidi baš najbolje, a i sluh malo šteka, ali čita, piše, surfa internetom, ne da se...
Na žalost, kod nas su ovakvi primjeri više iznimka nego pravilo. Takvi ljudi, neobično obični, koji bi mogli biti inspiracija za mnoge, nisu zanimljivi medijima, za njih nitko ne treba znati.
Nema većeg prezira prema čovjeku nego ga ostaviti neukim. Takvoga ćeš najlakše uvjeriti da su blentave sapunice njegov krajnji intelektualni doseg, takvoga ćeš svakodnevno bombardirati besmislenim informacijama tako da ne može odrediti što je bitno a što ne, takvoga ćeš držati podalje od (preskupih) knjiga, a one koji pišu te knjige proglašavati ekscentricima, homoseksualcima i psihičkim bolesnicima.
Ipak, znanje ne vrijedi ni pišljiva boba ako ga namjeravate zadržati samo za sebe.
Ništa nećete izgubiti ako to što znate podijelite s drugima ma koliko smatrali da je malo i beznačajno.
Ne želim vjerovati da je smisao života što manje raditi, što manje znati, pa se u četrdesetima domoći nekakve penzije i laditi jaja do sudnjeg dana.
Kome je uopće u interesu da narod ostane glup, tup i neupotrebljiv?
Pa onima kojima odgovara ovakav poredak stvari!
Moćnim institucijama koji su svoju moć izgradile upravo na vašim slabostima, neznanju i slijepoj pokornosti. Prepoznat ćete ih upravo po tome što su im puna usta naroda. Narod ovo, narod ono, narod im je najdraža riječ. Obožavaju skupine, krda, jata, plove, one koje odskaču gledaju s prezirom, a panično se boje vašeg znanja.
Jer, što vi više znate, više ćete postavljati pitanja.
Što više postavljate pitanja, više ćete sumnjati.
Što više sumnjate, poželjet ćete rušiti tabue i lažne autoritete.
A laž i autoritet mi ne izgledaju kao likovi iz iste priče.
Post je objavljen 18.11.2011. u 10:22 sati.