Ljudi koji idu na izlete, često sa sobom nose neku spravu za bilježenje slike, da njome ovjekovječe te neponovljive trenutke i pokažu drugima gdje su bili i što su radili.
Oni kojima fotografija nije hobi, često se za takve potrebe zadovolje jednim malim kompaktnim fotoaparatom ili malo jačim mobitelom koji stane u džep, i kao takav (sa svojih najviše nekoliko stotina grama) ne prestavlja veliki teret, a u stanju je snimiti sasvim upotrebljive slike.
Problem se javlja kada na izlet u prirodu ili na planinarenje idu ljudi kojima je fotografija i više nego običan hobi, i koji posjeduju puno fotografske opreme. Prvo pitanje koje takvima padne napamet kada planiraju ići izlet je "Što sve od opreme ponjeti?".
Uglavnom će se nametnuti odgovori tipa "Više je bolje!", najčeće sa obrazloženjem kako se slučajno nebi dogodilo da u jednom trenutku fotografu zatreba baš onaj objektiv ili neki drugi komad opreme koji je ostao kod kuće. No to baš i nije tako. Štoviše, jednostavan odgovor na ovo pitanje nije lako dati, jer će na izbor opreme debelo utjecati to o kakvom se izletu radi i što se točno namjerava snimati.
Ako se radi o nekakvom specijaliziranom izletu kao što su npr. foto-safari ili promatranje i fotografiranje ptica, a gdje se uglavnom stoji u mjestu ili se do mjesta snimanja ide vozilom, a prilikom snimanja čeka da neka životinja ušeta u kadar, tada tko želi može sa sobom vući i čitav kontejner opreme, s obzirom da je neće morati puno nositi.
No ako se radi o izletu koji će se uglavnom svesti na puno hodanja ili planinarenja, uputno je nositi što manje fotografske opreme. Puno teške dodatne opreme neizbježno dodatno umara i ponekad znatno ograničava pokretljivost, te može ono što bi trebao biti ugodan izlet pretvoriti u vrlo neugodan. Čak i lakši fotoaparat koji visi oko vrata može nakon nekoliko sati nošenja izazvati gadne bolove u vratu.
Onome tko ponese gomilu dodatnih objektiva, osim što će morati tegliti nekoliko dodatnih kilograma, lako se može dogoditi da će provesti više vremena mjenjajući objektive nego fotografirajući.
Isto tako, neki sa sobom nose stativ. No ako će stativ služiti samo za grupne fotke, a većinu vremena će provesti na nečijim leđima, također predstavlja dodatan nepotreban teret.
Svakako treba računati i na to da više opreme povećava i vjerojatnost gubljenja opreme; znalo se događati da su zbog trenutka nepažnje ljudi gubili poklopce objektiva, baterije, kablove ili zaboravljali objektive, stative, i čitave foto-torbe!
No ono što svakako treba nositi sa sobom, pogotovo ako se ide na malo dulji izlet, jest dovoljno mjesta za slike u vidu rezervnih memorijskih kartica ili dodatnih rola filma, te rezervne baterije.
Iako je to nekima nepojmljivo, jedan aparat i jedan objektiv mogu biti sasvim dovoljni, pogotovo ako je fotograf naviknut na njih i zna što i kako može njima snimati. Općenito, fotoaparat sa zoom objektivom koji pokriva od širokog do lagnog tele kuta je sasvim neloša opcija, i prilično upotrebljiv za većinu prosječnih "izletničkih" fotografija kao što su grupne slike, arhitektura i krajobrazi
Post je objavljen 01.12.2011. u 00:00 sati.