Osjećam prazninu u sebi. Kao da je netko iskopao ogromnu rupu u meni i nikad ju nije zakrpao... Osjećam... treba mi netko s kim ću razgovarati. Nekoga ko će čut i ono kaj nisam rekla. Prazna sam. Nikakve emocije, osjećaji... ko da nikad nisu postojale. Ocjene su mi koma, a mene nije briga. Pričaju o meni svašta, mene nije briga. Zanemarujem sve oko sebe, školu, prijatelje, obitelj, sebe...
Suze samo idu. Ne znam otkud mi. Otkud su se stvorile... još jedna zagonetka. Čemu one? Ni to ne znam...

Oprostite na ne vračanju komentara...jednostavno, nemam snage...
Post je objavljen 17.11.2011. u 21:16 sati.