Upravo sam shvatila da u zadnjih nekoliko postova spominjem pjesme, i evo sada ih opet spominjem, ali to samo zato da razjasnim da sam svjesna činjenice da ih toliko spominjem. Pjesme. Ne znam zašto, nisam u zadnje vrijeme slušala ili čitala više pjesama nego inače; možda mi to podsvijest šalje nekakve signale, ali signale nikada nisam znala razumjeti. Lažem. Ispričavam se, ne pokušavam nikoga navesti na krive tragove o mojim sposobnostima razumijevanja signala, ali takve laži koje bi se nekome mogle učiniti bezazlenima (iako dobro znamo da nisu!) mi se ponekad omaknu sasvim slučajno. Istina je zapravo da ponekad sasvim dobro mogu razumjeti signale - a ovdje govorim o signalima koje ljudi šalju jedni drugima jer je ponekad zabavnije slati signale nego se izjasniti na razumljiv način - ali imam tu iritantnu naviku da se pravim kao da mi apsolutno ništa nije jasno. Navika se teško riješiti, a ove se zapravo ni ne želim riješiti jer ne smeta meni nego drugima (kao što i meni smeta njihova navika nepotrebnog kompliciranja). Malo se zabavljaju oni, malo ja. Tako to i treba u životu, je li?
-
Ne znam, ne pitajte me o čemu je ovo. Ne znam.
Post je objavljen 16.11.2011. u 22:33 sati.