Slavku Jendričku upravo je izišla četvrta knjiga u zadnje dvije godine. Radi se o knjizi poezije 'Ovdje. Gdje?' objavljenoj u ediciji HDP-a, a o kojoj urednik Ervin Jahić kaže sljedeće:
Daleko od svake proizvoljnosti jezične idolatrije, premda svjestan vlastitih ljubavi za bankrot smisla i stišni voluntarizam, Slavko Jendričko u furioznom ritmu udebljava svoju antimimetičku poetsku brazdu, koja međutim u njegovim posljednjim knjigama nipošto ne raskida sa zbiljom, neposrednim aktualijama. Naprotiv, autoreferencijalnost
mnogih dionica ove poezije, podbočena različitim tipovima
govora iskaznoga subjekta, omogućuje mu da se ozbiljno i razgovijetno
obračuna s važnim životnim entitetima, žilavo inzistirajući
na radikalnim oprekama s kojima se i u životu, i u pjesmi dokučuje
kakva-takva konačna bilanca. Ma kako nelišena dvosmislica,
Jendričkova, sada ponešto odgonetljivija, metaforika i razvidnije
semantičke veze unutar stihova, naime, isporučuju nam surovu,
ironijsku i krajnje nesentimentalnu zbilju nipošto potrošena jezika,
ali i nimalo uspokojene pjesničke egzistencije. Utoliko ne
iznenađuje što ovaj autor parodira mjesta vlastita intimiteta, što
ironijom pa i persiflažom razdjevičuje nevinost posljednjih oaza
nekompromitirane nature, koja u vazda zainteresiranoj ideološkoj
manipulaciji biva točka osvete, debakl humaniteta. Poigrati
se sa sobom i s drugima, imati sućutnosti za povijesni tragizam,
ali uzmaknuti kada, negdje ispod svijesti, opaziš da te nema u
kolektivnom nesvjesnom, biti ovdje i nigdje, opreke su s kojima
vješto barata ludičko-shizoidni “narator” ovih pjesama. Pjesnik
Slavko Jendričko, zaključimo, istodobno nam se ruga i djetinje
nas zaigrano zavodi.