Marketing
laku noć....
Pale se svjetla, noć se polako spušta nad grad
Pogledom ispraćam još jedan dan
Dan ispunjen osjećajima čudnim
Osjećajima koji me cijelu noć drže budnim
Da, možda sada imam previše vremena
Možda se želim „riješiti“ tereta
Možda samo istini u oči gledam
Možda da se, ipak, neispunjenim snovima predam.....
Svakakve misli smotano jure
Odluke neke pomalo žure
A onda, onda sviće zora
I počinje nova, dnevna mora.....
Ne, nije to mora koja me plaši
Možda od nje postajem jači
Ali mora je jer nema joj kraja
No, ne želim put očaja
Jer nada uvijek ostaje i svijetli
Znam, svi su to već prije mene rekli
A ja, ja vjerujem u ta predanja
I vjerujem da svaka je mora – baš ta, zadnja
I znam da se sama od sebe riješiti neće
Znam da trnovit je put do sreće
Zato ružama posipam taj put
I čekam ...ma koliko on bio dug
Na kraju tog puta raširenih ruku stojim
Svakoga dana sekunde do susreta brojim
A kada jednom, stignem do kraja tog puta
Dočekat će me dugo čekana ruka....
I nikada je ispuštati ni trena neću
Svakoga dana živjet ću tu sreću
Osjećati toplinu koja me grije
I pitati se zašto se nije desilo prije.....
Post je objavljen 15.11.2011. u 23:23 sati.