Mislim, ono, nije da nismo znali.
Mislim, ipak, to su bile godine obuke, desetljeća, skoro pa pola stoljeća. Od jaslica, vrtića, preko osnovnjaka pa do šuvara, sve smo fino učili i ponavljali ka` pačići mali.
Govorilo nam.
Crkva je zlo, crkva živi od tuđega neznanja, crkva želi da svijetom vlada strah, crkva na prevaru oduzima siromašnima i dok ovi umiru, ona se valja u zlatu.
Govorilo nam još.
Da kapitalisti su zločesti ljudi koji otimaju kruh radnicima, onda ih još namlate, izbace na ulicu i jebu im oca, mater, kćer i sestru.
Mislim, stvarno nije da se to nije govorilo tako.
I sad ne znam, ali stvarno mi je dosadno vidjeti ljude kako troše živote otkrivajući toplu vodu, koja im je odavno bila lijepo servirana na pladnju.
Dosadno, brate mili...
Ne da mi se o tome.
Zato sam danas otkrila sama sebi svoju toplu česmu.
Nije da imam neko previsoko mišljenje o sebi, ali ponekad imam. :)
Ono kao danas, kad odem do zlatnog hrama šoping mola i tamo vidim mlade kobilice kako u minjacima izvijaju štakice u štiklama, i onako ukočeno drže jednu ruku pod pravim kutom, jerbo da bi se tamo mogla klatit ta neka torbica s imenom i prezimenom i osobnom kartom, i kako uvježbano zamahuju nečijom tuđom kosom zaljepljenom za svoju, e onda samu sebe u svojim širokim prnjicama doživim kao kraljicu ugodnog i nerobovlasničkog života, koje se je teško dočepati i staviti u jaram.
To su, tako eto, ti neki trenuci.
Šetala sam danas molom i placom.
Radila ecipecipec.
I odlučila se za plac.
Jer tamo isto ima debelih čarapa za zimu, i pamučnih gaća koje bi se mogle raspasti na drugom pranju, isto kao što to čine one iz šoping mola, ima na placi i šalova, i majica, i čudesa... i ima ta neka cijena, pristupačnom se zove.
I ja sam Kraljica apstinencije koja može satima šetati šoping molom i pri tome se uopće ne uzbuditi nad štracastim šarenilom.
I ovaj kapitalizam, čini se, nije za mene.
A nije bio ni onaj socijalizam.
Osobno, mislim da izmedju ovoga sada i onoga prije i nema neke velike razlike, osim što sada ima puno više krpica s kojima se možemo igrati.
Iako, izgleda da, nakon svih tih godina draškanja sjajem i šarenilom, od štraca iz mola, sve više i više volem štrace s place.
I sutra ću otići tamo i slavodobitno si priuštiti nešto!
Hoću!
Post je objavljen 15.11.2011. u 23:18 sati.