Živješe jednom kraljica čija mudrost obasjavaše zemlju poput Sunca, čiju inteligenciju niko ne mogaše nadmašiti a bogatstvo niko nikada dokučiti.
Jednoga dana ministar uđe na njen i reče: "... ti si najpametnija, najveća, najmoćnija žena u našoj zemlji ali čuh nešto veoma uznemirujuće dok putovah našim predjelima. Gdjegod bijah ljudi te poštuju ali neki govore ružne stvari o tebi. S tobom zbijaju šalu i žale se na tvoje mudre presude. Od svih moćnika moćnija si ali kako može jedna takva suprotnost postojati u tvojoj stvarnosti?"
Kraljica se osmijehnu i odgovori:
"Vjerni moj prijatelju, kao svaka osoba u mome kraljevstvu i ti znaš šta sam učinila za sve vas. Sedam zemalja pod mojom su kontrolom, u njima vlada dobro i napredak. U sedam zemalja ljudi me vole zbog moje pravičnosti.
U pravu si, mnogo toga mogu učiniti. Mogu narediti da se ogromne kapije moga grada zatvore, ali jedno ne mogu učiniti - ne mogu zatvoriti zla usta mojih podanika.
Nije važno što neki od mojih podanika govore neistine i loše stvari.
Ono što je bitno jeste da ja unatoč tome, i dalje činim dobro."
Post je objavljen 14.11.2011. u 21:08 sati.