Marketing
MARKACIJA
"Little darlin' don't you see the sun is shining
just for you, only today
If you hurry you can get a ray on you, come with me, just to play
Like every humming bird and bumblebee
Every sunflower, cloud and every tree
I feel so much a part of this
Nature's got me high and it's beautiful
I'm with this deep eternal universe
From death until rebirth................"
Ne usudim se ni pomagati ti
pri prolasku mojom šumom.
Bar ne da ti to vidiš.
Moraš misliti uvijek
da si hrabriji nego što jesi.
Nacrtat ću ti kartu,
iako ne znam crtati...
jer ne bih voljela da se izgubiš, kao mnogi prije tebe.
U ovo doba godine ona doista izgleda zastrašujuće.
Zalutaš li tamo, znaj da čak ni stabla nisu dobronamjerna
prema pridošlicama,
( a svatko je pridošlica tko ne živi tamo),
jer stabla gube lišće i pritom im grane izgledaju
obogaljeno, strše u zrak poput ostataka ruku koje su nekoć
radile one graciozne pokrete, mahale i pozivale.
Hladan vjetar poigrava se s preranim sumrakom.
Magla je gusta, pregusta....
Trebat će ti čista osjetila.
Na svaka se dva koraka nalazi po jednom čudovište,
obučeno da ti otrgne dušu i bezazlenost,
da ti rasproda u bescijenje one najdragocjenije snove koje sanjaš,
pred jutro, one snove koji nešto znače,
i koje sakupljaš u pjesmarici.
Nije da te plašim, samo želim da znaš.
Mahovinom obrasla debla pričaju o samoći među ljudima,
debele žile koje proviruju na površini, među hranjivim humusom,
saplest će ti noge budeš li kročio isuviše samodopadno.
Inje će ti okovati žudnju u zaustavljeni plam.
Znam mnoge odvažne koji su se preplašili.
Pokolebali.
Prepali i pobjegli.
Pitali se što im treba tumaranje tim čudnim predjelom.
Jer u mrklim noćima čuje se zavijanje čudnih životinja,
i iz mraka na te vreba tisuću lažnih ruku koje traže zagrljaj.
Strgnut će sa tebe ili pokušati bar, tvoju odjeću,
otparati sve slojeve tvojih vunenih nježnosti,
ostaviti te da cvokoćeš ogoljen usred najdublje tmine,
zovući me.
A ja se odazvati
neću smjeti.
Jer moraš misliti da si hrabriji,
nego što jesi.
Nije da te plašim, samo želim da znaš.
Morat ćeš biti gord, smion i uporan.
I pritom jako, jako spor.
Pratiti znakove pored puta, izbjegavati opasnosti,
poput nekog iskusnijeg od sebe.
Kao da si siguran što radiš.
Znat ćeš kamo si krenuo i što trebaš naći,
tek kad je ranom zorom ugledaš.
Plavičastu maglu i jezerce u samom srcu divljine.
Post je objavljen 15.11.2011. u 07:41 sati.