U životu zaista ne postoje velike stvari...samo veliki trenuci...
Pamtimo ih mirisom, dodirom, sjajem...okusom predivnosti i neponovljivosti...
Jer..znam već tada...neće se ponoviti ...
I zbog toga su čarobni...veličanstveni....satkani od neke nebeske materije, snolike forme, zanosne igre svemira...
Kada znam da je to upravo takav trenutak?
Kada ostajem bez daha... disanje prestaje ...da mogu osjetiti..u potpunosti...
Kada znam da volim?
kada osjećam onu predivnu potpunost sebe..
jer ju osjećam u svakom svom dahu...ali i u onom..nekom drugom..
I kada volim svaki svoj osmijeh i slučajno..u prolazu..nasmijem se sebi..
i onako..luckasto, pomalo šašavo....rugam se svim svojim prethodnim odlukama..
i kada znam da padam...pred svojom prijateljicom slobodom...i smijem se..
svim svojim tvrdokornim stavovima...
Rekao je..."živiš u oblacima..u snovima...",,,"poput djeteta si..."
No...ja ne mogu preživjeti bez svojih snolikih stihova i sladoleda od oblaka..bez mirisa zvijezda i one točke na ramenu...
u kojoj skrivam..sve svoje zanose...i sva svoja voljenja...
I ne...jednostavno ne želim mijenjati leptirova krila za praktičan let.
I spavam na jastuku od stihova..gdje ih sanjam..pa ispisujem noću.
I ne mogu bez voljenja svih svojih hirovitosti....disanja sa zvijezdama....oblačenja mjesečeve haljine...bajkovitog plašta...
Oprosti mi....izabirem sve to...trenutak neponovljivosti ..sjajem okupan...
I prozirnom fluidnošću prošaran...
Nesavršen...a tako savršeno prikladan..i potpun...
I rijedak bezgranično u svojoj uzvišenosti...
I klanjam mu se...i zahvalna sam...
a ponekad ga proklinjem...i bježim..trčim miljama daleko...
Ali ne mogu bez ushita i magičnog daha tog trenutka...
Jer to tada ne bi bila ja...već samo odraz..lažan i prazan..moj lik u nekom drugom..
I ne bi bila potpunošću prožeta i obojana svim onim nijansama mene...
I ne bi u svakom svom pramenu kose nosila ove čežnje...
Priznala sam još davno da sam zaljubljena u ljubav..bezglavo, mahnito, zanosno i strastveno...
I da sam staklenasto lomljiva kada se rugaš mojim zanosima..i stihovima...
Ali leptiri su zauvijek nastanili moj pogled...i ja sam ovisna o njima...nepopravljivo i zauvijek...
Do zadnjeg daha..i zadnjeg neponovljivog trenutka....
Post je objavljen 14.11.2011. u 00:18 sati.