Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! (Mt 5,9). Imam negdje u stanu, negdje duboko "pospremljen" udžbenik iz sociologije. Mislim da je autor Nenad Fanuko. To je definitivno najbolji udžbenik u svih mojih 12 godina temeljnog školovanja. Teorija konflikta Karla Marxa. Znate ono, tuku se feudalci i gradsko stanovništvo, pa pobijedi buržoazija, pa samo što nisu proleteri dokrajčili kapitaliste i eto nas u komunizmu. Danas se isto nešto trabunja da samo što nije kapitalizam propao, pa eto dolazi neki pravedniji sustav. Nekoliko američkih pendreka i vodenih topova je sasvim dovoljno da suvremene američke proletere stjeraju s američkih ulica. Ni jugomilicija ne bi imala prigovora na rad američkih organa javne sigurnosti.
Generalno gledajući, u ovih valjda sedam godina što ovdje s vremena na vrijeme napišem svoje misli, često sam evocirao teoriju konflikta. Nekako s njom se dosta toga protumačiti. Kažu za mene često, onaj koji se voli svađati, onaj glasni, onaj konfliktni, onaj koji uvijek ima nešto reći, onaj koji uvijek ima nešto prigovoriti. Naš narod smatra da je najvažnije ne talasati. Meni to ne ide. Samo što npr. Sanader ne da je talasao, nego je bio bahato govno, pa eto narod ga je volio. Kažu da je Franjo htio biti kao Tito. Sanader je bio kao Tito. Tito je praktički legalizirao sitnu krađu u Jugoslaviji, tako da negdje 20 milijuna ljudi i njihovi potomci zakone smatraju nečim zabavnim, nečim u čemu treba pronaći rupu, nešto što treba bušiti. Sanader je svima, kao Tito, dao krasti. Samo što se preračunao. Sada su svi ljuti na Sanadera. Zato što se nakrao toliko da ga je rijetko tko mogao pratiti. Nije problem što je krao, nego što je krao previše. Zato Tita treba iskopati, samljeti mu kosti i prosut ih negdje nad Pacifikom.
Bitka između Kukuriku-koalicije i HDZ-a se pokazuje kao bitka na život i smrt. Za njihove trabante to je tako, ali za Hrvatsku stvarno ne bi trebalo biti tako. U međuvremenu, od Jugoslavije, sustav je napredovao. Dok se za SFRJ učlanjivalo u SKJ da bi se napredovalo na poslu, danas se treba učlaniti u HDZ i SDP da bi se našlo posla. A što je s nama naivnima i poštenima koji ne bi u ni u HDZ, ni u SDP?
Ovdje je sve sukob. HDZ-SDP, Sjever-Jug, Zagreb-Split, Dinamo-Hajduk, Dalmacija-ostatak zemlje, Slavonija-ostatak zemlje, Istra-ostatak zemlje, žene-muškarci ... Ljudi se mlate da bi se mlatili. Košarkaši gađaju suce loptom, prijatelj ubija prijatelja nožem, svećenik se obračunava isto s nožem, luda zemlja. Nije istina da nema dobrih ljudi, ali mediji u Hrvatskoj (bilo bi glupo i neistinito napisati hrvatski mediji) tjeraju neki crnjak. S jedne strane, kvaliteta života je najviša u povijesti Hrvatske, s druge strane vlada atmosfera općeg crnila. Kako pamtim, neke proklete reforme. Uvijek neki vrag. Inflacija, devalvacija, samodoprinos, rat, promjene valute, daj ovo, daj ono. Svi političari poručuju, strpite se, samo što nismo. Žrtvujte se. Žrtvovati se? A za koga? Za SDP i HDZ?
Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! Ja bih samo malo mira. Ja bih samo malo dosade. Da sve funkcionira. Da ne idem tri put po šalterima za istu stvar. Da nikoga ne moljakam za ništa.
Ovo je ludo društvo. Ovo su ludi ljudi. Dogovora nema oko ničega. S druge strane, ipak se rađaju djeca. Pa zbog tih mališana koji nemaju pojma o Titu, o mrtvima, o Sanaderu, o bolnim preponama Zokija Milanovića, o saborskim ovisnicima o sexu iz prošlog saziva, o mrtvima koje ostavlja Radimir Čačić na cesti, o pokvarenom sudstvu, o nezaposlenoj mladosti zemlji, o pijanima političarima, o prezaduženoj zemlji, ne samo zbog njih, nego zbog nas naivnih poštenih, pa zar se ne možemo dogovoriti. Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!
Pero Panonski
Post je objavljen 13.11.2011. u 23:31 sati.