Koliko god racionalna bila, neke stvari je ponekad teško prihvatiti. Lako je teoretizirati i to je jedna stvar kada je sve super i sve pet. Teško je kada se moraš suočiti. Baš je teško.
Smrt je dio života. Najprirodniji dio kao i rođenje. Ali teško je to probaviti kada je netko blizak u pitanju, a ovo mi je prvi put. Prvi puta da sam tako nešto doživjela. Još uvijek sam u šoku i još uvijek očekujem one neke standardne događaje vezane uz tu osobu.
I pribrala sam se donekle, iako kada se sjetim, pomislim kako bih voljela da sanjam. A sve me strah kako ću izdržati sprovod.
Jer mi ovdje smo maleni kolektiv. Živimo na hrpici, sasvim slučajno i neplanirano se tako desilo i bez obzira što živimo u tri odvojene kuće, svi smo si ovdje. Često u pidžami i sa šalicom nečega u rukama odem tu preko. I nikome nije čudno što po cesti hodam u pidžami. Kada mi zafali konzerva kuruze, svratim. Ma bilo šta, samo da ih vidim.
I sada jedna osoba fali.
Zeznuo nas je sve, ali baš pošteno. Baku najviše. I nije mi bio pravi deda, ono po DNA i tim glupostima, ali kao da je. Pravijeg nikada nisam imala. Znam da nas je volio kao svoje unuke i ljuta sam na njega što je bio tako super. Nikada više neću čuti priče o Hong Kongu, nikada više me neće gnjavit da popijem pivu, barem jednu. Više neće biti isto.
I čekam da izađe, da mi se pohvali sa svojim paradajzima. Da mi kaže kako mi je mačak naopak i kopa mu po vrtu. Čekam da baku opet odvede negdje u grad, jer bili su kao dva golubića. Znate ono kada vidite bakicu i dedeka u godinama kako se drže za ruke i imaju osmjeh od uha do uha. Takvi su oni bili.
I bojim se za nju, užasno se bojim jer je strašno bolesna. Završila je u bolnici, a on je tu večer otišao. A nije bio bolestan nikada. I ona će se vratiti praznoj kući. Ima nas, naravno da nas i dalje ima, ali nitko od nas ga ne može zamijeniti.
Užasno mi je teško samo ovo pisati, a moram, jednostavno moram to izbaciti iz sebe. Jer znam da je to prirodan proces, i znam da on nije bio u cvijetu mladosti. I puno puno je gore kada umre neka mlada osoba, ali mogao je barem još malo. Jer fali nam svima užasno.
Post je objavljen 13.11.2011. u 21:13 sati.