Na spomen feminizma, mnogi s prijezirom komentiraju kako je to zastario koncept kojem u suvremenom svijetu više nema mjesta. Pogrešno. U našem društvu, nažalost, još uvijek vlada uvriježena predrasuda o feministicama kao, primjerice, militantnim ćelavim ´lezbačama´ koje zadojene vlastitom mizoandrijom žele uspostaviti matrijarhat i dokazati kako su žene u suštini superiorne muškarcima. Potpuno pogrešno. No krenimo redom.
O feminizmu...
U raspravi o siromaštvu i društvenoj polarizaciji po ekonomskom ključu većina će, s potpunim pravom, zdravorazumski konstatirati kako je takvu pojavnost potrebno eliminirati svim mogućim institucionalnim, političkim i ekonomskim sredstvima. Međutim, kada se radi o ravnopravnosti između muškaraca i žena, mnogi ne uviđaju da klasni kriterij nije jedini izvor društvene nejednakosti - rodni je itekako prisutan, no često marginaliziran. Što zbog neznanja, što zbog takve društvene klime u kojoj je pojedincu ponekad teško ostvariti grupnu pripadnost ukoliko posjeduje stavove drugačije od većine, mnoge djevojke često će reći „Nisam feministica, ali...“. Nominalno se odbijaju svrstati, iako se mnoge od njih sadržajno slažu s onim što feministički pokreti proklamiraju.
U sintagmi ´feministički pokreti´ također se ogleda često zapostavljena činjenica, a to je da feminizam nije jedinstveni pogled na svijet svjetonazorski identične skupine žena. Naime, postoje mnoge struje unutar istog – radikalni feminizam, marksistički, liberalni, teološki i ekofeminizam samo su neke od njih. Također postoje i povijesni ´valovi´ feminizma oblikovani konkretnim socio-političkim okolnostima položaja žena, kao što je primjerice sufražetski pokret koji se borio za to da žene ostvare pravo glasa. Iz ovoga je vidljivo da je feminizam mnogo kompleksniji fenomen nego što se to na prvi pogled čini, a umjerene varijante navedenih pokreta, kojima je primarni cilj ukazati na činjenicu da su ženama uskraćene mnoge društvene privilegije, svakako ne bi trebale izazivati osudu. Pogotovo ukoliko je jednakost ljudi po svim kriterijima ono čemu bi svaki pojedinac trebao težiti.
Iako među feministicama različitih struja često postoje neslaganja oko mnogih rodno relevantnih pitanja, zajednički nazivnik načelno je isti – rodna jednakost još uvijek nije ostvarena i po tom su pitanju potrebne promjene. Ovime dolazimo do problema pogrešne percepcije feminizma koji se u suvremenom svijetu, uključujući i Hrvatsku, često smatra nepotrebnim. Muškarci i žene danas imaju jednaka prava, mnogi će reći, pa što zapravo feministice više hoće? No konkretno stanje stvari u našoj zemlji neminovno osporava opravdanost tog pitanja.
Položaj žena u Hrvatskoj
Pitanje ravnopravnosti spolova u zapadnom je svijetu, uključujući i Hrvatsku, davno zakonski regulirano. Muškarcima i ženama zagarantirana su jednaka građanska prava, a svaki oblik rodne diskriminacije pravno se sankcionira. Nažalost, zakon prečesto ostaje ´mrtvo slovo na papiru´ i postoje mnogi empirijski podaci koji govore tome u prilog. Iako, primjerice, i muškarci i žene trebaju imati jednake prilike za dobivanje posla, u Hrvatskoj su i dalje prisutne diskriminatorne prakse pri zapošljavanju. Žena ima značajno manje na visokim menadžerskim i političkim pozicijama, a velika većina njih zaposlena je u uslužnim i nekvalificiranim djelatnostima. Često su za svoj rad manje plaćene od muških kolega te im je plaća u prosjeku 16% manja. Seksizam, nadalje, kao ideološki sklop koji pretpostavlja dvostruka mjerila u određivanju rodnih uloga, također je jedan od nezanemarivih problema s kojima su žene suočene, što se odnosi i na privatnu sferu.
Hrvatska je zemlja u kojoj dominiraju tradicionalni pogledi na život u okviru kojih su žene najčešće te koje obavljaju većinu kućanskih poslova i brinu za djecu, čak i kada su zaposlene na puno radno vrijeme. Posljedica je to vrijednosnog poretka koji određuje stereotipne rodne uloge, a svako odstupanje od važećih normi često nailazi na osudu. Muškarci također nisu oslobođeni predrasuda, stoga nije rijetko mišljenje da je muškarac za kojeg žena privređuje ili koji ostaje kod kuće čuvati djecu jednostavno ´papak´. Činjenica je to koja mnogo govori o rodnim predrasudama kojih nisu pošteđena oba spola.
Da je stanje u Hrvatskoj po pitanju roda alarmantno, pokazuju i podaci ovogodišnjeg izvještaja o ravnopravnosti spolova na globalnoj razini Svjetskog ekonomskog foruma. Izvještaj je pokazao kako je Hrvatska, u odnosu na 16. mjesto 2006. i 2007.g., u ostvarenoj rodnoj jednakosti ove godine pozicionirana tek na 50. mjestu (!). Indikativna je to i zabrinjavajuća činjenica koja dokazuje da rodna jednakost kod nas čak niti ne stagnira, već da se položaj žena unazad nekoliko godina značajno pogoršao. U odnosu na navedene podatke, rodno osviještena politika koju feminističke udruge zahtijevaju sasvim se sigurno ne čini kao nepotrebno i zastarjelo nastojanje.
A postoji i svijet izvan naših granica.
Pogled izvan zapadnjačke paradigme
Danas u svijetu postoje društva u kojima zakonski poredak, patrijarhalni diktat i vjerski fundamentalizam itekako određuju položaj žena. U nekim afričkim plemenima, primjerice, primjenjuje se postupak kliterodektomije jer se smatra kako jedino žena lišena seksualne želje može biti primjerena ulozi majke. Sve do unazad nekoliko godina, silovanje u pojedinim zemljama Južne Amerike nije bilo kazneno djelo već samo pitanje oduzimanja časti za koje se počinitelj može iskupiti ukoliko se oženi žrtvom (!). U islamskim zemljama sa šerijatskim zakonom ženama je uskraćeno pravo glasa i školovanja, a za preljub slijedi smrtna kazna. U Indiji i Kini primjenjuje se praksa selektivnog abortusa kojim se sprječava rađanje ženske djece. Primjeri su neisrpni, no poanta je jasna – moderno zapadno društvo nije reprezent čitavog svijeta i ako je je u istome, barem zakonski i deklarativno, ostvarena rodna jednakost, tome nije svugdje tako. Uzme li se navedeno u obzir, klimavi argument sadržan u pitanju „što one više hoće?“ zvuči još apsurdnije.
Društveni angažman osviještenih
Feminističke se organizacije, svaka na svoj način, bore protiv svih pojavnosti koje, u većem ili manjem stupnju, degradiraju žensku populaciju. No osim klasičnog osporavanja njihovog značaja, one nerijetko izazivaju i mržnju. Iza mržnje često stoji netolerancija. Iza netolerancije stoje predrasude. Iza predrasuda neinformiranost i neznanje. Elementarnom logikom, neznanje može biti uzrokom mržnje. Začarani je to krug koji se može razbiti jedino učenjem i širenjem svjetonazorskog sklopa. Rijetki su oni koji će se barem minimalno angažirati kako bi se educirali prije nego donesu svoj negativni vrijednosni sud. Rijetki su i oni koji, ponekad se boreći s vjetrenjačama, ulažu trud kako bi drugima ukazali da svijet nije nužno onakav kakvim ga cijeli život percepiramo. Organizatorice Vox Feminae festivala predstavljaju upravo potonji angažman. Glavni je cilj ovoga festivala, koji se u Zagrebu održava svake godine počevši od 2007., promicanje „kreativnih i angažiranih rodnih praksi s područja kulture, medija, komunikacijskih tehnologija te društvenog angažmana i poduzetništva žena“. Budući da se jedan od problema rodne tematike odnosi i na činjenicu da su žene u umjetnosti značajno podzastupljene u odnosu na muškarce, Vox feminae festival, kroz međunarodni natjecateljski filmski program, predavanja i radionice, potiče žensko stvaralaštvo te problematizira pitanje roda. U postojećem socio-kulturnom kontekstu, afirmiranje umjetnica koje bez ovakve pomoći vjerojatno ne bi dobile zasluženu medijsku pozornost svakako je značajan projekt. Jedan je to od mogućih načina feminističkog angažmana s ciljem poboljšanja položaja žena.
Više o samom festivalu u sljedećem postu.
Na kraju...
Kao i klasna, problematika rodne (i svih ostalih) nejednakosti itekako treba biti dijelom društvenog mainstreama. Prijeko je potrebno poštivati princip rodne egalitarnosti u kojem će muškarci i žene imati jednake prilike. Ili, na stranu utopija, nužan je barem mali pomak u tom smjeru. U članku 5. Zakona o ravnopravnosti spolova stoji: „Ravnopravnost spolova znači da su žene i muškarci jednako prisutni u svim područjima javnog i privatnog života, da imaju jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava, kao i jednaku korist od ostvarenih rezultata“. Kada bi ova odredba funkcionirala u praksi, u hrvatskom bi društvu postojao jedan problem manje. To je sve što "one hoće“.
* Za educiranje o povijesti, perspektivama i problematici kojima se bave feminističke teorije postoje mnoge zanimljive knjige pretežno sociološkog diskursa kao što su (O)rađanje demokracije (Anne Phillips), Is Multculturalism Bad for Women? (Susan Moller Okin), Rising Tide: Gender Equality and Cultural Change Around the World (Ronald Inglehart) i sl. Navedena djela korisna su za stjecanje spoznaja i razumijevanje fenomena rodne nejednakosti te seksističkih dimenzija društvene zbilje.
** U Hrvatskoj postoje mnoge institucije koje se bave položajem žena: Ured za ravnopravnost spolova, B.a.B.e., Centar za ženske studije itd.
Post je objavljen 10.11.2011. u 19:35 sati.