Jutros sam se probudila čvrsto stisnutih nogu.
Čvrsta, odlučna, sa stavom. Ne dam U međunožje. Ni U glavu. Kad izlazim na ulicu stavim nešto na glavu. Nema tog galeba koji će ostaviti traga na mojoj plavoj kosi. Plavuša ima rješenje za galebove ali i za sve one koji ovih dana uporno šporkaju okoliš, medijski prostor & nas pojedince.
Ne dam u/na glavu, pa to ti je.
Za guzu, ne znam... ![]()
Nešto ipak uđe.
S odobrenjem, vic o pilotima susjedne nam BiH-a. Pri slijetanju u Mostaru, borbenog aviona, jednog od dva koliko ih susjedi imaju, pilot će kolegi:
-Jebo majku, Suljo, kako su napravili ovu pistu! - opsova Mujo.
- Nema više od sto metara.
- Baš! - doda Suljo, brišući znoj. - Al glavno da im je široka kilometar.
U Hrvatskoj zračnim prostorom još uvijek paradiraju avioni tipa;
Sanader, Šeks, Glavaš, Kosor, Ožbolt, Karamarko, Hebrang j.r., Tuđman j.r., Budiša, Kerum prvi, Seka druga, Zet treći, dr. Marasović, dr. Milinović te ini...
Na pistama u pričuvi čekaju na svoj let; Milanovići, Kajini, Čačići,Istrijani...
S krovova hangara krive vratove "galebovi"manjinci; Srbi, Romi, Bošnjaci, Nijemci, Mađari,..Seljaci po staroj navadi čekaju na prizemljenje letjelica.Traktori za spremanje samaljota u hangare su u pripravnosti...
Letjeti se mora & pistom hoditi bez obzira na širinu. Čvrsto sam uvjerena.
Kano klisurina...Stava mi...
Vrijeme, vreme, vrime je stava. Budi ( se ) sa čvrstim stavom. ...
Čvrsto igraj Bosno... Sa stavom..
Post je objavljen 14.11.2011. u 10:14 sati.