Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/twirl

Marketing

is it a galeb? is it a golub? is it a reoplan? nooo...it's supertwirl!!!




neke knjige nebi smjele biti dostupne djeci
trebale bi se nalaziti na gornjim policama, nedohvatljivim za male proždrljivce, gutače knjiga...
galeb jonathan livingston, od r. bacha
igrom slučaja je twirl bio prilično visoko dijete
pa je dohvatio tu knjižicu, umjesto malog princa
šteta je bila nenadoknadiva
kao da je uzeo murphyev zakon, umjesto sabranih djela vladimira bakarića
čitao je twirl, i nesvjesno mahao ručicama
kao što bi nakon izlaska iz kina, poslije filma s bruce leejem izvodio pokrete zmajskog ognja, orlove kandže, zmijskog ugriza,...
tad je prvi put poletio
no, kako mu je teta iz njemačke donijela punu vreću špekula, nije mu let bio toliko zanimljiv, pa ga je zaboravio..
sanjao je, doduše dugo godina
kako leti, nošen snagom duha, toplinom ljubavi
utvorenog uma, svaki zamah ručicama je prkosio naučenoj gravitaciji..mogao se vinuti koliko god je visoko želio
galeb j.l. bi samo zazujao, kad bi pored njega projurio twirl...
i ...pravio se da ga neprimećuje
no, to je bio samo san
u stvarnosti je letenje bilo mnogo teže
kako mu tijelo i nije bilo najaerodinamičnijeg oblika, morao je uložiti golemi mentalni napor, da bi ga uopće odigao od tla
ipak, malo po malo, uspio je i izvježbati kratko letenje
.............................................................................
ne znam tko ga je opazio, ali dočekali su ga, jednog dana, nakon leta,..majka, sestre, brat,..
-twirle, do kad si od nas mislio skrivati da znaš letjeti?- prijekornim ga je glasom upitala majka, dok su se sestre gurkale od uzbuđenja, znajući što je majka smislila...
idu na more
svi skupa
čitava obitelj
i to ne bilo kako
nema više gužvanja po autobusima
nema čekanja na naplatnim kućicama
letjet će
direktno na odredište...
-oprosti, majko, nisam znao da te zanima...- skrušeno se pravdao twirl
- dobro, nema veze, oprostit ću ti, ipak si mi sin,... iako ponekad mislim da se netko gore zapravo zabunio,...-
-oprostit ću ti, ali nas moraš ponijeti na more...znaš koliko si to želim, a i tvoje sestre. kralj artur ide s nama,
jer ipak trebamo i nekog muškog,..nije za tri žene same ići na more-
-ali,..ali,..bojim se da ipak nisam tako dobar letač, niti toliko snažan, da bih vas sve ponio...- pokušao je utjecati
novopečeni avioprijevoznik,...
-nemoj se izvlačiti. ako možeš bezveze letat okolo, možeš i nas do mora odbaciti, barem toliko koristi da imamo od tebe, kad ionako nizašto nisi!- glasila je odluka njegove majke
bila je to odluka koja ne trpi pogovor, niti daljnju diskusiju
-dobro. pokušat ću. ali samo vas. neka svatko uzme samo minimum stvari....-
na obližnjoj stijeni, koja je služila kao uzletište
cijeli dan se slagala prtljaga, neophodna za ljetovanje,..
gledao je to twirl, sa zebnjo u srcu, ali nije si mogao pomoći
majčina odluka je bila konačna
morao je to učiniti, nekako
kad im tako teško pada gužvanje po autobusu...
poletjeli su u sumrak, da odrijemaju putem, dok nije vrućina, i ujutro odmorni i čili krenu na plažu..
stisno je zube, zamahnuo ručicama, i vinuo se u pravcu juga
već nakon nekoliko kilometara mu je bilo jasno da neće uspjeti, ne može letjeti s tolikom teretom na leđima ni po ravnom, ..a čekale su ga planine,..
-ne mogu, majko...neću uspjeti...-
-naravno da možeš. moraš se samo jače potruditi, tebi nedostaje ustrajnosti, vjere u sebe,..
maši ručicama i šuti,... ne budi me za svaku glupost...-
srušio se negdje u okolici jastrebarskog
u mrkloj noći
sestre su plakale
kralj artur se nije niti probudio
a majka,..,..
da, dugo ju nije čuo tako i tako obilno psovati
-nisam se ni smila pouzdati u tebe, twirle. kad god ti dam priliku, ti ju upropastiš, ne mogu ti opisati koliko sam
razočarana. nema veće tuge za majku, nego imati takvog sina....
idemo djeco- pozvala ih je- idemo pronaći pomoć, i pravi prijevoz do mora-
-ne ti twirle. ti se pobrini da nas prtljaga čeka na odredištu- odbacila je njegovu nakanu da krene sa njima
-i bolje ti je da ovaj put ne uprskaš, tako jednostavan zadatak-
izgreban i zranjavan, stavio je prtljagu na leđa, i krenuo put juga
more
vidjet će more
obuzela ga je neka toplina i radost oko srca, na pomisao o velikom plavetnilu
možda čak sretne tamo i galeba j.l.-a







Post je objavljen 13.11.2011. u 13:40 sati.