Teško je biti kolekcionar. Teško je voditi kolekciju i normalan život. Teško je samo kupovati, a još teže prodati nešto iz kolekcije. Ponekad nas život na to prisili, a ponekad izbjegnete taj grozan čin – prodaje. Ako želite preživjeti puste "opsesija" troškove morate sami sebi zadati zadatak, smisliti teoriju, vjerovanje. Vi svojoj kolekciji postajete čuvar, a ponekad i krvnik.
Na početku svog hobija stvorili ste pravila kojih se čvrsto pridržavate;
1. Nikad, ali baš nikad ne prodaj ono što imaš u kolekciji. Koliko god ti novaca nudili nemoj popustiti. Koliko ti god novca falilo, snađi se !
2. Nemoj mijenjati nista što nemaš duplo
3. Kad imaš duplu stvar, mjenjaj je ili još bolje pokloni. Prije tog istraži da li će osoba stvarno zaslužiti taj poklon ili će ga preprodati.
4. Za sve uvijek ima prostora, nemoj nikad odbijati nešto zbog brige kako to skladistiti.
5. Ono što ne sakupljaš procijeni da li je dovoljno staro da ima vintage vrijednost. Spremi , jer nikad ne znaš hoćeš li imati jednom muzej za igračke ili ćeš drugog kolekcionara tim usrećiti.
Vjerovanje o Poklanjanju:
Vjerovanje koje se pokazalo vrlo točnim je vjerovanje o poklanjanju. Nije bezveze ona uzrečica : „Učini drugom dobro i vratit ce ti se dvostruko više“. Naime, nikad prije darivanja ne smijete pomisliti da će vam se to vratiti. Morate stvarno i iskreno nešto nekom pokloniti iz čiste želje da ga usrećite. Vjerujte, proći će tek nekoliko dana i stvoriti će se neka druga (poznata ili nepoznata) osoba koja će vas obradovati tri puta vecom kolicinom poklona. Poklanjanje je nešto što svakog kolekcionara usrecuje na kojoj god strani poklona on bio, onoj s koje daruje ili s one na kojoj je darivan. Razmjene igračaka vrlo su česte i na kraju se i one nekako pretvore u poklone. Kolekcionari počinju misliti na druge ljude, počinju za njih sakupljati,kupovati predmete. Kolekcionari ponekad zive u razlicitim gradovima, drzavama, kontinentima i neki se nikad ne upoznaju uzivo,ali uvijek jedan o drugom razmišljaju. Zamišljaju kako će drugom darovati osmijeh na lice u trenutku kad stigne postar i kad se otvore stranice kartonske kutije paketa.
Vjerovanje u poklone i samo poklanjanje (...a da nije u vremenu blagdanskog darivanja) je moj najdraži dio kolekcionarstva. Nekako tad imam osjecaj kao da igračke tad najstvarnije ožive i dobiju dušu.
Post je objavljen 12.11.2011. u 01:00 sati.