Da. Imam taj jedan problem. Naime, jako mi je teško odglumit da mi je nešto super, ako mi uistinu nije super. A i kad mi je nešto super ne moram nužno vrištat od sreće, cijukat ko' miš dok mu se pokušava... (autocenzura), bacat se po podu, skoro se rasplakat i čupat kosu od oduševljenja.
To predstavlja određeni problem u interakciji s ljudima. Jer neki ljudi baš imaju potrebu da ja to sve napravim kada dobijem nešto na poklon ili kada mi se pokaže nešto superultranenajdebivo cool što su te osobe sebi kupile. Ako to sve prije spomenuto ne napravim, onda kao da se nisam oduševila i kao da mi nije to nešto dobiveno/pokazano super.
Iako zapravo najčešešće jest. I to više nego super.
I onda se ponekad sjetim propisno reagirat, a ponekad imam i već razvijen tik na propisno oduševljavanje. Recimo, nedaj b(l)ože da vidite mladu majku, koja je slučajno vaša poznanica/susjeda ili što već i ne oduševite se propisno kada vidite mladunče. Iako trenutno zazirete od ikakve dječurlije, drečavaca, nesanice, usranih pelena i svega što ide uz to i nikako vam nije jasna potreba za imanjem tako nečega doma (da, ne morate me uvjeravat, znam, osjetit ću i ja potrebu jednog dana, tik, tak, tik, tak).
Dakle definicija propisnog oduševljavanja je proizvesti svojim glasnicama količinu buke i visokih tonova (naravno, uz (pre)naglašenu gestikulaciju) upravo proporcionalnu veličini/težini/vrijednosti poklona. Uz iznimku malenih kemčavaca, ovaj dječice gdje se ta količina treba udvostručiti.
Zašto, pitate se.
Pa zato jer ako se (pre)oduševite poklonu koji realno ne zahtijeva padanje u deliriji i doživljavanje spontanog orgazma pritom, ispast ćete totalni luđak kojem mama i tata nisu htjeli kupit lizalicu u dućanu kad je bio mali. Naravno, sve se množi sa dva kada su u pitanju djeca čisto zato jer je bolje igrat na sigurno sa mladim majkama i njihovim hormonima.
Teško je to s ljudima. Znam, borim se stalno, ali eto, ide nekako. I ne, nisam ja čangrizavo derište koje je totalno neprilagođeno ovom svijetu, vjerujte mi svjetlosnim eonima sam udaljena od toga, ali eto moram se rješit još ovih nekih sitnica, na korak sam do savršenstva.
Post je objavljen 12.11.2011. u 00:18 sati.