Nismo nikoga zvali u goste, nego … bila je to publika.
Staro se pravilo ponovilo – klub dovoljno velik, a opet mali da ga se može nazvati „intimnim“.
A onda savršena kombinacija – pola onih koji znaju tko smo, a pola „novih“ … i eto savršene atmosfere.
Odmah mi se otvori „drugi fergazer“.
A onda potvrda drugog pravila – od reflektora nikoga nisam vidio, ali … zato sam osjetio „kako dišu“.
Ma … kako bi Štulić rekao "… u ova šugava vremena, …“ to mi i dalje daje krila da vjerujem u to što radim i vjetar u leđa ili u … uglavnom, odozada :-) … da nastavim.
Pa nije sve u parama – ima i u nekretninama. Tko ima. :-)
Sljedeći četvrtak natrag na mjesto zločina – Karaka. :-)
Ali bez kožica – samo šu- šurulu-šu-šu-šu-šu-šu ….
Post je objavljen 11.11.2011. u 08:24 sati.