Ovaj naslov sam ukrala od jedne moje suborke. Koliko god ukazuje na patnju kako god da ga protumačite, u meni je izazvao smiješak. Baš mi je to nekako bilo simpatično.
Prva pomisao je svakako na 2. svjetski rat iliti 2. world war. No, kod moje suborke je to bilo nešto sasvim drugo a opet na neki način jednako dramatično, kao i kod svih nas koji se borimo sa 2WW.
Nakon svih psihičkih i fizičkih priprema, onda kad misliš da je najgore prošlo, u stvari tek najgore dolazi.
Jest da se ja u zadnje vrijeme sasvim solidno nosim s time i nekako mi dani prolete u zanimaciji oko posla, djece, kuće, psa. No bar jednom dnevno se misli usmjere k tome i organizam se mahnito počne boriti da to zatomi u sebi i ne misli na ishod.
Kuhajući varivo graha, ispod oka pogledah supruga, te na način kako on pogleda mene, shvatih da i on ima 2WW problem. Jebi ga, naprosto vas obuzme i postane nešto o čemu morate ili razgovarati ili razmišljati.
No ja se ne dam, pravim se da kušam grah i da nije dovoljno slan kako bi skrenula misli, pozornost, temu.
Tepam psu, pojačam radio, ispušem nos. Tipično hinjenje aktualnog i indirektno ignoriranje skoro načete teme.
Pa hajmo onda više ne pisati o tome, nego izdurati, pa onda o svemu razglabati.
Two week wait je u MPO vodama grda stvar ekipo.
Post je objavljen 09.11.2011. u 22:52 sati.