Super su mi ljudi koji vele da imaju slomljeno srce nakon svađe s dečkom ili curom. No postoji nešto gore. Osoba koja ti najviše može slomiti srce je tvoj najbolji prijatelj, tvoj brat. Ima potpuno pravo kontroliranja tvojim srcem, jer je to osoba koju voliš najviše na svijetu. Osoba za koju bi primila metak. Osoba koja zna sve o tebi i koja te poznaje više nego ti sam sebe. Osoba kojoj vjeruješ. No to je i osoba koju vrlo lako iznevjeriš i povrijediš, i to nenamjerno. Slučajno. Iz zajebancije. Uvijek se ponaša zaštitnički prema meni, voli me. Neda da me netko povrijedi. Brine se za mene. Nosi me doma kad sam pijana. Brani me pred starcima. Laže zbog mene. Savršen je. Nikog ne volim kao njega. I onda u tih 5 minuta sve se promijeni. Zbog zajebancije, postaješ najgora osoba u njegovim očima. Ne želi te ni vidjeti, a kamoli pričati s tobom.
Mrzi te. Blokira te na fejsu, izbriše sve što ga veže za tebe.
Ne volim kad se ljuti na mene. Ne volim kad ne pričamo. Poznajem ga od malena i on je jedina osoba kojoj baš sve mogu reći. Nitko me ne poznaje bolje nego on, čak ni ja sama. Boli me. Boli me svaki mogući dio srca. Fali mi. Fali mi njegov glas, njegove riječi tipa: Kravo pijana. Sve mi fali. Onaj trenutak kad je prestao pričati samnom, dio mene je postao mrtav. Nema ga. Vratit će se tek kad mi oprosti. Poznajem ga bolje nego ikog, znam da će se prije ili kasnije prestati ljutiti. Do onda, polovica mene je mrtva. Ona bolja polovica. Pametnija polovica. Nema je.
Post je objavljen 09.11.2011. u 18:40 sati.