Uranjam riječi
u nerazumljivo,
omatam ih
svilenim nitima
neprobojnog.
Nestajem,
među njima,
da bi bila tu
kad zatreba me.
Dišem
tek da
osjeti me...
Pjevam tiho,
da čuje samo
tko čuti može,
nečujno...
tko osjeća.
Onaj,
tko zna
pročitati
nenapisano...
Post je objavljen 09.11.2011. u 00:13 sati.