Koji je vrag radijskim, a u posljednje vrijeme sve češće i televizijskim voditeljima da u svoje emisije direktno uključuju slušatelje?
Kao ono, mi smo za full-kontakt, ako želimo dobiti na vjerodostojnosti onoga o čemu baljezgamo, najbolju će nam potvrdu dati upravo netko iz naroda, netko tko ima jasne, čvrste i nepokolebljive stavove, ma mo'š mislit...
M'da, svaka krpa nađe zakrpu.
Nevjerojatno koliko likova provodi dane u zasjedi pored telefona i jedva čekaju da se jave na radio kako bi urbi et orbi objavili produkte svojih veleumnih razmišljanja.
I naravno - uvijek ista scena, usred emisije, voditelj prekine gosta u pola rečenice i svečano izjavi: Imamo telefon!
Svi u studiju zanijeme, očekujući u najmanju ruku uključenje nekog Mesije!
Grrršđćprljumfrdist - začuje se pucketanje iz slušalice...
-Alooooo!
-Da, izvolite...
-Jesam li u eteru?
-Jeste, jeste, postavite pitanje...
Vriiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiissssssss - zaskriči iz telefona ko da si tuce narikača unutra uvalio...
-Molim vas utišajte radio!
-Samo čas....
U pozadini se čuje kako predstavnik naroda maltretira ukućane neka stišaju radio, ženo ženoooooo, ne taj daljinski, taj je od klime, amaaaa onaj sivi napuknuti, radijo stišaj 'ebo te, kako nema baterija, ma ne pitaj me ništa, vi'š da sam u eteru
-Jel sad dobro?
Fakat je bolje, ali i dalje zvuči ko da se slušatelj javlja iz neke cijevi u Mozambiku...
-U redu je, molim vas postavite pitanje našim gostima, ali brzo...
-Jaaah, ovaaaaj, pozdravljam vas štovana voditelj'ce i vaše goste i znate, ovo mi je najbolje emesija u čitavoj Hrvatskoj
-Da da, naravno, hvala vam.
-Pa ja sam... mislio... ne bi ništa pitao, samo bih dao jedan komentar...
-Požurite molim vas!
-Daklem, ja osobno mislim (uvijek osobno misle) da je jedini način za oporavak našeg gospodarstva da svi daju ostavke i kad svi daju ostavke onda će na njihova mjesta doći mladi i sposobni i kad ti mladi postanu sposobni, ovaj, dakle kad sposobni, razumijete što želim reći...
Uglavnom, svi ti koji "osobno misle" redovito imaju fenomenalna rješenja za sve naše teškoće, to je milina za slušati kad njihove ideje počnu izlaziti poput duha iz čarobne lampe, jedino im artikulacija ponekad nije jača strana ali jebi ga, nemoš imat sve u životu...
I tako, dok voditelj u studiju šizi, a gost pokušava skontat je li ovaj tudum na telefonu za njega ili protiv njega, realizator programa kojemu je jedino važno da marketinške minute idu na vrijeme, prstima pokazuje škare-škare, a neugodnu situaciju obično riješi tehničar u studiju koji kao slučajno izgubi vezu. Oooo čovječe kako je to krasno, najprije traže javljanje slušatelja, a onda ih ekspresno tjeraju, kao da ne žele shvatiti priproste ljude koji su se jedva izborili za svojih desetak sekundi slave.
U maloj zemlji za veliku galamu, borba za riječ poprima sve ozbiljnije razmjere.
Sva sreća što je eter lako hlapljiva tekućina....
Post je objavljen 08.11.2011. u 12:00 sati.