Hladno je,
studeni je.
Meni je hladno.
Boje su tople,
najtoplije tople,
najmilije,
boje jeseni.
Nestajem…
Negdje sam u pustinji,
krajobraz je ružan,
ničega lijepog nema,
pijesak je vreo i hladan.
Sve je jednako,
Jednolično,
isto.
Preslika ničega,
tmurnog.
Negdje manji proplanak,
siv.
Sa lijeve strane tupa uzvisina,
tamna.
Na drugoj strani veliki kamen,
mrk,
U blizini rijeka,
bez vode.
Sve prekriveno ničim,
sve odiše mrtvilom,
boje ne postoje,
a boje su lijepe,
sve ima boju,
osim pustinje
I ove noćne kušnje.
Vani je jesen i boje,
puno boja…
Post je objavljen 07.11.2011. u 20:03 sati.