Prijavljujem se tu i tamo na posliće. Posliće uglavnom nuđaju mlađahni dečki odrasli na cici od ajfona, koji ni ne znaju da svijet postoji i izvan nekoliko inča monitora, i onda ih ja tamo pokušavam uvjeriti, da, iako sam neudata baba od 40 godina, i dalje ne kanim bit sponzorušom, nego baš izgaram od želje da napredujem u ceemesu, đumli, drupalu, vordpresu, cesesu i inim pizdama materinama, od kojih mi se najiskrenije bljuje i vrti u glavi, i nikako ne mogu ni pojmiti kako uopće te termine pamtim, i još razumijem čemu služe, i još mrcvarim samu sebe pokušajima da njima ovladam.
Ipak, razumijem sav njihov entuzijazam i uvaljenost u taj magični svijet dizajna i onaj magičniji, ćiribu-ćiriba programiranja, ali, nekako, svi ovi navedeni termini s kojima se zdušno jebem, za nekoliko godina se neće koristiti, već će se izmisliti neki noviji, jer, ti su klinci - poslodavci današnji, piškili u pelene onomad kad se web dizajn radio u frontpejđu, a njima je frontpejđ danas, ko meni komodor jučer. Stara i prevaziđena ruina.
Pa se osjećam isto tako, nekako pregaženo i umorno i kao slonica koja uči klizat na tankom ledu.
Ili kao netko tko ore jalovu zemlju.
Nije ni neko čudo da nitko ne vjeruje u moju iskrenu želju o napredovanju... ta tko bi još htio investirati u razvoj prijateljice vlastite majke?
I uostalom, ta neka da je vrijedila, ne bi dočekala te godine tražeći posao, nego bi imala neku svoju firmu ili barem sponzora za život.
Do četrdesete se moraš snaći, ili drop ded!
S druge strane, uvalila sam milojmajci stari laptop tako da se ona može s njime šetati po kući, ali sad smo izazvali brdo novih problema, jer njoj skajp na laptopu ne radi kao na kompjutoru, jer ona ne razumije da skajp je negdje u vasioni a ne na kompjutoru, i da bi radio, samo trebaš ukucati lozinku, a ona ne zna lozinku, jer joj je mulac koji je isprve instalirao skajp stavio da komp pamti lozinku i to je bilo to.
Gospođa na pragu sedamdesetih ne mora znati ništa više od toga.
Ionako je stara i za otpad, i sigurno ne želi napredovati, niti naučiti što je to skajp, lozinka, server, adsl, enter, home, end....
Pa si mislim...
Kako bi to bilo lijepo da je ovo društvo dovoljno senzibilno i da svaki grad organizira besplatni tečaj starijim ljudima, koji se još uvijek drže noktima i voljom životu na repu, i kojima su sva čuda moderne prebrze tehnologije uskraćena, jer nitko nema živaca ni vremena objasnit im te neke sitnice, posvetit im malo pažnje, dati im neku igračku da se okupiraju, umjesto što su prepušteni tupom zurenju u krasan televizijski program koji se natječe u crnim, crnjim, najusranijim vijestima od kad je čovjeka i televizije...
Mislim, dovoljan je jedan predavač, dovoljno je da grad skupi tu jednu jebenu plaću, za jednog jebenog čovjeka koji bi otkrivao starijem pučanstvu nešto jednostavno tipo: internet, miš, fejspuk, skajp... nije sve to puno, al čovjeka veseli...
Umjesto što se silni novci bacaju na politička preseravanja, toliko se sitnica može učiniti koje bi učinili život kvalitetnijim, izvuklo iz ljudi maksimum kojeg mogu dati, toliko toga namjesto te pohlepne borbe za sebe, sebe i samo sebe...
Post je objavljen 06.11.2011. u 20:41 sati.