Marketing
rastem
U školi su nas svake godine mjerili, početkom, na sredini i na kraju školske godine, visinu, težinu, kapacitet pluća, debljinu kože... U prvoj polovini sedmog razreda narastao sam jedanaest centimetara, a u drugoj osam. U godinu dana narastao sam dvadesetak centimetara i odgovarajuće okrupnio, a već i ranije bio sam među višom djecom.
Negdje sam pročitao da čovjek raste do dvadeset i pete godine. Jednostavnom matematikom došao sam do toga da ću prestati rasti otprilike kad ću dosegnuti četiri metra. Zabrinuo sam se. Kako ću ulaziti u stanove s niskim stropovima i prolaziti kroz uobičajena vrata? Morat ću naručiti namještaj po mjeri, a da se spominjemo odjeću i obuću... Gdje ću naći ženu koja bi mi odgovarala? Duhovno sam se pripremao za vrijeme kada ću hodati u gomili i strčati ponad svih, a ostali prolaznici će mi dopirati do pasa. „Guliver među patuljcima“ bila mi je najdraža knjiga.
No u osmom razredu sam porastao svega osam centimetara, pa sam u proračun uključio da će rast svake naredne godine biti nešto manji. Ispalo je da ću imati tri metra. Valjda ipak neće biti tako, nadao sam se, pa sam mislio da ću se ipak nekako zaustaviti na dva i pol metra, ali je i to djelovalo previše. Priželjkivao sam da ću se ipak nekako zaustaviti između dva metra i petnaest i dva metra i tri centimetra. U svakom slučaju, gledao sam sebe kao budućeg dvometraša. Mogao bih igrati košarku...
Moram priznati da sam se razočarao kad sam se zaustavio na metar i osamdeset i pet centimetara. Srećom sam bio skladno razvijen i okretan, pa me je to donekle utješilo nakon što se očekivanje o rastu izjalovilo.
Ipak na neki način nisam prestao rasti, pa mi je danas glava u oblacima, naročito kad su oblaci nisko. Kad su oblaci nisko to me deprimira jer onda ne vidim daleko, ali za vedrih dana mi pogled dopire do horizonta, a horizont je dalje nego bi se na prvi pogled reklo ili što bi oni koji kleče povjerovali.
Post je objavljen 05.11.2011. u 19:43 sati.