Marketing
Jesenja šetnja
Šapatom dok tiho mi govoriš
Kao da misli moje u stvarnost provodiš
Ja nijemo, besciljno šetam po putu
Hvatam jednu novu, nepoznatu rutu
Sve prošlo sada svoj put nalazi
Sve na svoje kao da dolazi
Samo ja besciljno i dalje lutam
A suze što klize nijemo gutam
I dok ti šuštiš i pomalo bučiš
Dok moj nemir kao da slutiš
Vrijeme prolazi iz dana u dan
Još uvijek sanjam nedosanjani san
S jeseni uvijek ljepota drugi oblik poprima
S jeseni uvijek misli kao da hvata rima
I dok su dimnjaci puni toploga dima
Mome srcu kao da je zima
Uzimam te u ruke, milujem nježno
Pitam se dal ikad će doći neizbježno
Dal taj ću list svojom srećom zvati
Dal moći ću je u svoje misli dozvati?
I dok je put prekriven tvojim bojama
Dok potočić žuri svojim velikim vodama
Stojim na putu i gledam te nijemo
Kada će stići ono...neizbježno?
Dok čekam trenutak koji mir će mi dati
U jesenjim ću bojama svim srcem uživati
Utapati se u silini tvoje snage
I vjerovati u neke snove, možda samo meni drage......
Post je objavljen 04.11.2011. u 19:00 sati.