Odgledala sam Melankoliju od Triera još onomad prije mjesec dana. To zato jer volim starog jarca. Ne znam zašto, ali to valjda i jest glavni sastojak svake ljubavi. Nepoznavanje razloga njezinog postojanja.
I da, uspio je stvoriti tu stravu od nepoznatog koje neminovno ruši i guta sve pred sobom, i koje je toliko nepojmljivo veliko i kojem se ne možeš suprostaviti, i pred kojim svi problemi postanu... ništa.
Tako mi se sad isto čini otužno smiješnim ova banalna hrvatska zbiljnost, dok se tamo vani valjaju gnjev i bijes prema "lijenim i proždrljivim Grcima"...
Ali, nekako, ono, jebemise.
Post je objavljen 03.11.2011. u 20:18 sati.