PETER STUBB (blizina Cologn-e, 1573. g.)
Njegovo priznanje je izmamljeno mučenjem. Priznao je da je bio vukodlak već od svoje 12 godine kada mu je sam Vrag dao magični pojas koji ga pretvara u vukodlaka. Hranio se na stoci, a navodno je pojeo i 13ero djece i dvije trudne žene. Njegov teror trajao je 25 godina sve dok ga lovci nisu uhvatili kao vuka, a prepoznali su ga kad je skinuo svoj magični pojas. Njegova kćer i ljubavnica su uhvaćene kao sudionici tom groznom zločinu, osuđeni su, obezglavljeni i spaljeni.
GILLES GARNIER
Spodoba pod ovim imenom svojevoljno je priznala ubojstvo dva dječaka od nebrojeno nađenih tjelešaca u području Dole, u ljeto 1573. godine.
Djelomično raspadnuta trupla djece su se počela pojavljivati u tom području, a mnogi seljani su prijavili viđenja stvorenja sličnog vuku s Garnierovim licem. U studenom te godine izdana je dozvola seljanima da pronađu i ubiju tu zvijer. Skupina seljaka slijedila je užasnute krike djevojčice u kombinaciji s zvukovima zvijeri iz šume. Pronašli su je, iznad nje se još nalazilo to stvorenje, zadajući joj teške rane, no opazivši masu koja im se približavala, vukodlak je pobjegao.
Nekoliko dana kasnije kada je nestao 10ogodišnji dječak u blizini Garnierove kuće, on i njegova žena su uhićeni. Na suđenju je Garnier priznao nekoliko ubojstava, kao i činjenicu da je on u biti vukodlak. Čak je priznao da je kući odnio ostatke jednog od tijela koje su on i njegova žena pojeli. 1574 godine oboje su spaljeni.
JEAN GRENIER
Jean Grenier bio je mentalno retardiran pastir u blizini Bordeaux-a. U tom su području djeca netragom nestajala, a dojenčad ukradena iz njihovih kolijevki.
Uskoro su počele glasine o užasnom biću s crvenkastim krznom, a Grenier se hvalio kako je u vučjoj koži ubio više od 50 djece. Jeanne Gaboriaut, koja je radila s Grenierom, posvjedočila je kako joj je rekao da uz pomoć magičnog pojasa (opet taj magični pojas) se može pretvoriti u vuka.
1604. Grenier je osuđen kao vukodlak i zatvoren u lokalni samostan gdje je živio do svoje smrti u dvadesetoj godini života.
ZVIJER GEVAUDANA
Između lipnja 1764. godine i lipnja 1767. godine područje Lozere (jugoistok Francuske) potresla su stravična ubojstva, uglavnom žena i djece. Oni koji su vidjeli ubojicu opisivali su ga kao veliku zvijer sličnu vuku, s kratkom crvenom kosom i njuškom svinje. Za razliku od napada običnog vuka, ovaj ubojica je imao užasnu naviku čupanja grkljana žrtvama prije nego bi ih pojeo ili samo rastrgao.
Narod je bio u panici a kralj Luj 15. je poslao poznatog lovca Denneval-a u pratnji 6 treniranih lovačkih pasa da ubije tu zvijer. No to nije dalo rezultata. Zvijer nije ulovljena.
Krvoproliće je došlo kraju, bar su tako mislili kad je Antoine de Beauterne pronašao tu navodnu zvijer. Zvijer je u biti bio vrlo veliki crni vuk kojeg su ubili. Tijelo mu je bilo dugačko preko metra i po a težio je oko 65kg. Zvijer je donesena pred kralja, no krvoproliće tu nije stalo.
U lipnju 1767. godine čovjek po imenu John Castel pronašao je još jednog ogromnog vuka u kojem su pronašli dva srebrna metka koja su ispaljena u vukodlaka, što im je nedvojbeno dalo na zaključak kako je vukodlak u biti malo veći vuk. Vuka su donijeli u grad i pokopali. John-ov pištolj se još uvijek nalazi u maloj lokalnoj crkvi.
No mnogi ljudi smatraju kako iz ovi h zločina stoji nešto ili neko drugi doli taj vuk. Čak postoji teorija kako su za ta ubojstva krivi serijski ubojice, dakle ljudi, koji su se skrivali iza pojavljivanja vukova u tom području.
Naravno, najraširenije mišljenje je ipak ono o vukodlaku.
Post je objavljen 03.11.2011. u 19:11 sati.