Marketing
podrezivanje kobasica
Dvije studentice u studentskom domu krenule pržiti kobasice. Jedna uzme nekoliko njih i sprema se baciti ih na tavu, a druga vrisne „Stani! Ne radi se tako!“ Nakon toga uzme kobasice, svakoj škarama odreže zaobljene krajeve i kaže „Tako. Sada ih možeš ispržiti.“ Ova prva je to u čudu gledala i nije mogla suspregnuti pitanje „Zašto misliš da je tako bolje napraviti?“ Druga odgovori:
- Ne znam. Tako me je majka učila. Ona je uvijek odrezala krajeve kobasicama prije nego ih je ispržila i uvijek me je upozoravala da tako treba.
- Ali zašto?
Pitanje je zainteresiralo obje studentice, pa ova druga, kad je u nedjelju otišla u posjet majci, zapita:
- Majko, zašto si me učila da kobasicama prije prženja treba odsjeći krajeve? Zašto od svake kobasice odbacimo dva sočna zalogaja?
Majka odgovori:
- Ne znam, ali tako je i mene moja majka učila, a uvijek je i sama tako radila. No poslijepodne ćemo je otići posjetiti u starački dom, pa ćemo je pitati.
Poslijepodne obje odu u posjet starici u staračkom domu i pitaju:
- Bako, zašto si nas učila da uvijek prije prženja treba skratiti kobasice s oba kraja?
Starica se iznenadi:
- Što?! Zar još uvijek niste kupili veću tavu?
Smijem se tom vicu svako malo već četiri dana kad god ga se prisjetim, nekoliko puta na dan. Pogledajte oko sebe. Koliko toga se radi upravo po mehanizmu opisanom u tom vicu, zato jer je naučeno od nekog autoriteta, od načina oblačenja preko načina na koji se grade kuće i pišu tekstovi u novinama do religije? Mnogo od toga je dobro jer ima neku svrhu i smisao, no mnogo toga je potpuno bez veze jer su razlozi ne samo zaboravljeni nego se ono što se radi ponavlja zbog nečega što je nekada davno imalo opravdanje, ali su se u međuvremenu okolnosti toliko promijenile da je postalo potpuna besmislica.
Kao primjer – znate li zašto je raspored slova na tipkovnici ovakav kakav je? Drugi red odozdo: A – S – D – F –G – H – J – K... i tako dalje. A, slovo koje je najčešće u mnogim jezicima, od engleskog do hrvatskog, nalazi se ondje gdje ga se treba pritisnuti najnespretnijim prstom, malim prstom lijeve ruke. Taj raspored nije slučajan, nastao je kao plod pomnog istraživanja. Zašto su se ljudi opredijelili za najnespretniji mogući raspored i pridržavaju ga se do danas?
Obrazloženje je jednostavno. Raspored tipaka koji imamo na kompjuterskoj tipkovnici izmišljen je za pisaće mašine. Pisaće mašine su bile mehaničke naprave kojima je svako slovo bilo na kraju metalne poluge. Da bi se moglo pisati, svaka poluga se trebala ukloniti s mjesta na kojem je otisnula slovo da bi sljedeća poluga mogla udariti svoje slovo nakon nje. Zbog toga je proces pisanja trebalo usporiti, da se više poluga ne bi zaglavilo u utoru ispred bubnja na kojem je bio papir. Inženjeri su zato morali tražiti pomoć lingvista da im kažu kojom učestalošću se rabe pojedina slova u engleskom jeziku, pa su ona koja su češće u upotrebi smjestili pod nespretnije prste, a ona koja se rjeđe rabe pod spretnije. Prelaskom na kompjutore taj je raspored postao ne samo potpuno besmislen nego i nekoristan, čak štetan, jer otežava i usporava ono što bi svi željeli da lakše i brže, ali su svi na njega već toliko svikli da se nijedan proizvođač ne usuđuje promijeniti.
Ono što nazivamo „hrvatskom tipkovnicpm“ zbog toga što na sebi ima Ž, Đ, Š, Č i Ć samo je „djelomično hrvatska tipkovnica“, i to manjim dijelom. Da bi bila zaista hrvatska tipkovnica trebala bi imati ne samo navedena slova s kvačicama nego i potpuno drugačiji raspored. Pri tome bi raspored na pametnoj hrvatskoj tipkovnici bio takav da učestala slova dolaze pod spretne prste, a raspored na bedastoj i provincijalnoj tipkovnici onakav kakav je sada.
No vratimo se mi na vic o skraćivanju kobasica. Za mene je on idealna ilustracija razlikovanja desničara i ljevičara. Desničari su oni koji skraćuju kobasice, a ljevičari oni koji nabave veću tavu.
No, da se na qwertzu-tipkovnici može napisati svašta možete se osvjedočiti ovdje.
Post je objavljen 03.11.2011. u 15:57 sati.