Nadnas = REPORTAŽA:
NASLOV = Veićeve jabuke su stare ali nisu ostarile
Podnas = Stare sorte jabuka na imanju Mirka Veića ponovno kreću u osvajanje dvorišta i voćnjaka. Slobodno možemo reći da doživljavaju novi život i postaju nove sorte i novi okusi na našim stolovima.
- Sve više ljudi želi ispraviti pogreške koje su učinjene u utrci za novim i boljim. Zauvijek su nestale mnoge stare i zdrave sorte voća, a zamijenile su ih nove, sumnjivih i po ljudsko zdravlje upitnih kvaliteta. Nastojanje da se pogreške barem djelomično isprave je sve prisutnije i za svaku pohvalu je da na našim drevnim slavonskim prostorima vidimo povratak već gotovo nestalih dragocjenosti. Nadamo se da će i voće ponovo krasiti slavonski krajobraz koji je plantažnim načinom uzgoja potpuno nestao, piše u svojoj knjizi Mirko Veić iz Mihaljevaca, sela nadomak Požege. Upravo ta knjiga o Starim sortama jabuka bila je ono što nas je nagnalo u Zlatnu dolinu na imanje Mirka Veića.
U svojim voćnjacima on danas ima čak 200 sorti, od kojih su neke stare i po nekoliko stotina godina
Mednas = Skupljanje po selima i dvorištima
- Pokušavam originale sačuvati. Do sorti najčešće dolazim hodajući po selima i Papuku i Krndiji. Kad primjetim nešto zanimljivo popričam s ljudima koji su vlasnici i probam dobiti granu. Obično vidim drvo, a onda u proljeće uzimam uzorke i cijepim. Imate na tržištu danas svakakvih sadnica. Ali niste sigurni da li ste kupili ono što ste htjeli, priča Mirko pokazujući nam u dvorištu jabuku na kojoj je cijepljeno 50 sorti.
Ističe i da je to stablo čuvar genetskog materijala, kalema. S tim je stablom sve na jednom mjestu. Uvijek imam mogućnost uzeti kalem one sorte koja mi se sviđa. Moja je želja da evidentiram sve stare sorte jabuka u Požeštini. Doduše, imam i 20-ak sorti iz sela Sekulinci i područja Voćina. Ja osobno najviše volim sortu “božićnicu" zbog njezine sočnosti i kvalitete. U vrijeme kad nije bilo slatkiša jabuka je puno značila. Za Veića su stare sorte jedno veliko bogatstvo koje se danas, na žalost, dovoljno ne cijeni.
Mednas = Sačuvati Slavoniju i njezine jabuke
- Dio stare Slavonije treba sačuvati i pokazati nekome i ostaviti u zalog, priča Veić. Sačuvali smo ih pod različitim imenima. Često jedna sorta kod nas, ima sasvim drugačiji naziv u Mađarskoj ili Njemačkoj, a već se i po imenu zna razlikovati i u raznim dijelovima Hrvatske. Sorte voća šetaju kroz povijest. I dogodi se da se stvaraju varijeteti istih sorata u raznim klimatima i krajevima. U SAD-u su nastale mnoge sorte zbog proizvodnje alkohola. Tako je nastao Jonagold. A primjerice Idared je NATO sorta koju je stvorila američka vojska jer se dugo i uspješno čuva. Kad je došlo do prohibicije u SAD-u, dakle zabrane točenja alkohola i proizvodnje, stradale su i mnoge kvalitetne sorte. Ali mnoge su stigle i u Europu, ističe naš domaćin koji nas je proveo i svojim rasadnikom.
Kod nas su se jabuke zadržale jer su se koristile i za prehranu. Pekmezi, sirče, kolači, kompoti, rakije, sokovi. Sve je to jabuka u Hrvatskoj. Čuvale su se u žitu, sijenu, pod snijegom, u ambarima, ostavama, korpama, sjenovitim mjestima, ali i na stablu. Ima sorti koje i do proljeća stoje na stablu, ili padnu i tek kad su u snijegu prikupljaju se. U Slavoniji je nekih 600-tinjak sorti i varijanti. Vi danas po šikarama možete naći vrlo kvalitetnih jabuka. Greny Smith je pronađen u Novom Zelandu na smetlištu. A kasnije je križanje i znanost učinilo svoje.
- Danas imam oko 250 sorata i varijeteta jabuka, krušaka, dudova, trešanja, bresaka i oraha. Sve su i za prodaju. Oni koji imaju eko imanja oni žele sve. Ne žele ni jednu prskanu jabuka. Sretan sam kad me ljudi sretnu i kažu kako je ona moja jabuka odlična. Sladori, arome, boje, oblici to je ono što vlada Veićevim slobodnim vremenom, duhom i životom.
Mednas = Čuvaju se i pod snijegom
Neke sorte kada padnu sa stabla mogu još dva mjeseca stajati na podu. Većina se njih bez problema čuva a da nikakve hladnjače ne koriste. Čuva se na starinske načine. Beru se ovisno o sorti, od ljeta do Božića. Baš sorta Božićnica bere se oko Božića. Mnoge sorte nisu registrirane ni zaštićene.
Kako bi i drugima približio stare sorte jabuka izdao je i knjigu o povijesti jabuka i voćarstva u požeškom kraju s cjelovitim popisom svih očuvanih starih sorti koje je uspio prikupiti. Upravo nas je i ta knjiga insipirirala da napravimo ovu reportažu.
"U Požeštini nas ima dosta entuzijasta koji skupljamo stare sorte. Možda oni nemaju toliki broj prikupljenih starih sorti kao ja, no ja imam sreću što radim na terenu pa sam uvijek u kontaktu s ljudima na selu. Bez obzira na sve, rado svi razmjenjujemo informacije i kaleme", kaže Veić.
- Pojedine su stare sorte vrlo otporne i izdržljive. One bez ikakvih hladnjača i posebnih uvjeta uskladištenja zadržavaju svježinu i po nekoliko mjeseci, gotovo od uroda do drugog uroda. Ima i onih koje ubrzo počinju truliti ili se sušiti. Zanima me jednostavno kako se te pojedine sorte jabuka koje nisu tretirane nikakvim sredstvima mogu dugo očuvati, kaže Mirko Veić, inače rođen u Ruševu, selu u općini Čaglin, na drugom kraju Požeštine. Kraj u kojem je proveo djetinjstvo se može pohvaliti tradicijom voćarstva. I od najranije mladosti zaljubljen je u oplemenjivanje i sadnju voća. Tijekom 40 godina bavljenja i proučavanja starih vrsta uspio je evidentirati i sačuvati od nestanka oko 200 vrsta jabuka, 50 vrsta krušaka, vinogradarske breskve i mnoge vrlo dobre vrste trešanja. U toj knjizi Veić opisuje 80-tak starih sorata i bilježi ih slikom.
Mednas = Štajerski Pogačar i Božičnica.
Sorta Božićnica ili drugog naziva Štajerski Pogačar jedna je od veićevih najdražih sorti. Jedna je od kvalitetnijih vrsta zimske jabuke. Krupna, plosnata jabuka krasila je nekada božićne stolove i drvca. Ima čvrstov kiselkasto meso, malo oporo. Dozrijeva krajem listopada a jestiva je tek oko Božića. Zanimljivo je kada padne sa stabla na udarenom mjestu jabuka ne trune. Jako je zanimljiva i sorta Peršićeva. Kod nas je vrlo rijetka sorta jabuke. Jesenska je vrsta koju možemo koristie i već sa stabla. Srednje krupnoće i crvene je bolje. No, ako jako dobro rodi, iduće godine uopće neće biti roda.
Mednas = Funtača, Kanatka...
Funtača primjerice može dostići i težinu ploda od jednog kilograma. Kanatka je znana po tome što dugo ostaje svježa, a moramo istaći i sortu Crvena srčika koja je otporna na hladnoću i dugo stajati uskladištena. U toplom prostoru se ne smije čuvati ni Prutljika. Nekada jako popularna na župnim imanjima. Veić je spasio Paradiju, jabuku koja je bila gotovo nestala. Mala i neugledna odlična je okusa. Damasonski kosmač ili Ledrovka rodi obilno i u grozdovima. Ljubeničarka je zanimljiva što je crvene boje i iznutra, odnosno meso je crvene boje. Do svibnja čak može ostati spremljena i mala jabuka Bobovec. Malinovača, Slavonska srčika, Ljubeničarka, Sovsko jezero, Šaruljika, Šareni Kardinal, Kraljevčica, Rajska ljepota, Grafnštajn, Jagodnjača su neka od imena koja nas podsjećaju na miris jabuka s ormara. Mnogo je zanimljivih karakteristika. Primjerice kada se ubere Vlajna nije baš ukusna, ali kad odstoji doslovce je čarobna. Sniježnica jako mnogo rodi. Kao ni jedna druga sorta, ali je zanimljiva da pod snijegom može dočekati i proljeće pa tek onda se konzumirati. Tvrdokorka je također već zaboravljena stara slavonska sorta. U Gorskom kotaru i Sloveniji od starih sorti dosta je rasprostranjena Voščenka. U grozdovima rodi i sorta Dugata. U južnoj Mađarskoj je dosta popularna Biroška, a nalazimo ju i kod Mirka Veića. Njemački boskop ili Austrougarska monarhija sorta je raširena po zapadnoj Europi. U Bosni i Južnoj Slavoniji često se uzgaja Banovka. U Njemačkoj je bila popularna jako i sorta Irmgard, a iz Ukrajine je stigla sorta Šarlamovski, dok je Astrahan stigla iz Rusije, a iz Francuske Herbertova Reneta.
Autor: tekst i snimci: Damir RUKOVANJSKI
Post je objavljen 02.11.2011. u 23:00 sati.