Prošlih dana je je fino zahladilo. I kad bi čovjek rekao nekome da u Beču ima problem s grijanjem u smještaju, ne bi mi se vjerovalo. No istina je. Radijator je neko vrijeme slabo grijao, a već koji dan uopće ne funkcionira.
Neki dan sam se stvarno prepao na ulici, vidio sam jednu djevojku koja po staturi odgovara Maji K. i koja je svoju halloweensku masku prilično uvjerljivo napravila. Na tren sam pomislio da stvarno vidim osobu koju je netko pred koji sat priklao, a nekim čudom ipak hoda sa skorenom krvlju za vratom, mramornim tenom i crnim podočnjacima. U velikom se gradu čovjek počinje osjećati usamljen i baš me to pere zadnjih dana.
Jučer na misi za Sisvete se umalo dogodio požar u crkvi Anđeoskih korova Am Hof koju koristi hrvatska misija. Na misi u 11 sati se pod pjevalištem ispred kipa Jude Tadeja počelo ozbiljno dimiti. Na Sisvete se u crkvi pali više svijeća. Sve više se Hrvata pokapa u Beču, vjerojatno i rijeđe idu u svoje krajeve, pa osjećaju obvezu u crkvi zapaliti svijeću za svoje mrtve. Uglavnom se rastopila i zapalila plastika pojedinih parafinskih svijeća. Dim je postajao jači, a ljudi uokolo na moje zaprepaštenje uopće nisu reagirali. Valjda je svatko očekivao da netko drugi nešto poduzme. Otišao sam u predvorje i obavijestio osobu nadležnu za prodaju i brigu o svijećama da tamo gori, pa je odmah i reagirao. Napokon su iznijeli stalak vani i ugasili pjenom. Poslije mise sam bio na kavi s Lalom i njenim gošćama iz Hrvatske koje poznaju Dubravku Adžagu, a poslije podne obišao Središnje groblje i grob Aloisa Riegla. Još dugujem odlazak na grob jednog drugog Aloisa, Hausera.
Post je objavljen 02.11.2011. u 10:38 sati.